U okviru obilježavanja Dana europske baštine “Živo naslijeđe” u petak, 29. rujna, u 19 sati u Muzeju manastira Žitomislić bit će upriličeno svečano otvaranje izložbe slika Mirka Kujačića.
Na izložbi će biti zastupljene slike Mirka Kujačića (1901-1987) iz fundusa Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine iz Sarajeva, Galerije kraljice Katarine iz Mostara i Muzeja Hercegovine u Trebinju.
Također, bit će predstavljene skice i grafike Mirka Kujačića koje se čuvaju u Muzeju Hercegovine u okviru legata Mirka Kujačića, koji je 2005. godine, poklonila slikareva posljednja supruga Marija Micika Kujačić.
Mirko Kujačić – slikar, grafičar, scenograf, konzervator – rođen je 1901. godine u Kolašinu. Potječe iz stare i ugledne crnogorske porodice. Godine 1912. Mirko završava prvi razred Gimnazije u Sremskim Karlovcima, zatim školovanje nastavlja u Beogradu gdje nakon završetka gimnazije upisuje tek osnovanu glumačko-baletsku školu.
Po završetku prve godine dobiva angažman u Narodnom pozorištu u Beogradu. Svoje ambicije dalje usmjerava ka izučavanju likovnih umjetnosti.
U Umjetničkoj školi u Beogradu upisuje 1924. godine kiparski odsjek kod Tome Rosandića. Naredne godine odlazi u Pariz gdje nastavlja slikarsko obrazovanje na Academie Julien, Academie de la Grande Chaumiére i na Akademiji Andre Lota u kom provodi nepune tri godine.
1929. godine sduejluje na jesenskoj izložbi Umjetničkog paviljona „Cvijeta Zuzorić“ s dvije slike i jednom skulpturom. Postaje scenograf u novoosnovanom Banovinskom pozorištu na Cetinju.
Na otvaranju pete samostalne izložbe 1932. godine u Umjetničkom paviljonu u Beogradu, izložio je svoj Manifest u kome je iznio svoje poglede i stav prema umjetnosti.
Smatra se začetnikom socijalne umjetnosti u Srbiji između dva rata. U više navrata boravio je i radio kao ribar na jadranskim ostrvima, a kao plod tog iskustva izdaje 1934. godine mapu drvoreza i linoreza „Ribari“ sa motivima iz života dalmatinskih ribara.
Kao jedan od osnivača slikarske grupe „Život“, bio je vrlo agilan u borbi za slobodno i nesputano stvaralaštvo. Njegov propagandno-politički rad došao je do izražaja u grafikama sa socijalnom tematikom.
1948. godine postaje profesor novoosnovane Umjetničke škole na Cetinju, a naredne godine živi i radi u Herceg Novom zbog premještanja škole.
Godine 1951. postaje scenograf Narodnog pozorišta u Mostaru.
Jedan je od osnivača i prvi upravnik Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Mostaru. Bio je član je ULUCG-a i ULUBIH-a.
Sudjelovao je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu. U njegovom stvaralaštvu naročito se izdvajaju ciklusi slika: Obrazi gorštaka, Goloruki, Ovako izgledah, Zamah, Hercegovina- baština plemenita. Dobitnik je značajnih društvenih priznanja.
(FENA)