Novinar i urednik Tvrtko Milović, koji se politički angažirao u Hrvatskoj republikanskoj stranci, komentirao je izbacivanje Tonke Krešić Gagro iz HDZ-a i HNS-a.

Na svom blogu, Milović je napisao:

“Rijetkost je da nekoga baš “izbace” iz HDZa. Zadnji put kad se ovaj fenomen dogodio je nekad 2005. kad su šutnuli Martina Raguža.

Od tad vladaju neke druge metode. Kada ne slušaš i nisi dobar, onda te se marginalizira. Kad se dijele pozicije, na tebe jednostavno zaborave. Nestaneš poput Mate Franjičevića. I ne samo da nestaneš nego se tvoje ime više ne spominje a onda i članovi zaborave da si ikada postojao.

– tko je ono Mato Franjičević… poznato mi odnekud!? Pita se potiho HDZovac

Ovakav filter poslušnosti ne bi bio uspješan da je stranka sastavljena od uspješnih i ostvarenih ljudi. Takvi se ne bi dali zezati, pa bi na ovaj ili onaj način uspostavili nekakvu ravnotežu moći.

Ali HDZ je kao Napredak – društvo jednog lica. Sposobni se polako zamjenjuju poslušnima sve dok u organizaciji ne ostanu samo oni koji šute.

Zato stranka izgleda tako monolitno. Ona nema nikakvih komponenti. Stranka je načinjena od samo jedne komponente, jedne misli, jedne glave.

Glave.

I onda, prvi put nakon 2005., Glava nekog šutne iz stranke. Nesretna gubitnica je Tonka Krešić.

Davno sam je i upoznao. Jedna od bezbrojnih HDZovih užurbanih tankih sekretarica koje hodaju brzo i djeluju važno i ozbiljno. O politici naravno nemaju pojma, ali su izuzetno servilne u logističkoj opskrbi šefova.

Vremenom takve zauzmu i važne političke funkcije jer se dobro zna da dobra sekretarica mora biti i dobra političarka.

– zar se to zna?! Nisam baš siguran… mrmlja mladi HDZovac sebi u njedra, tridesetpetogodišnji član Mladeži koji nikako da postane ministar. A nije siguran da i hoće.

Tonka se svojevremeno kao Martin Raguž ufurala da je važnija nego što jest, pa je negdje pokazala nekakvu inicijativu.

Fatalna je to greška u monolitnim organizacijama.

Tonka je izletjela iz stranke.

To je vjerojatno i posljednje što ćemo o njoj čuti osim ako se ne ugura u HDZ90 pa tamo pokuša kapitalizirati svoj nepostojeći politički kapital.

No, zašto uopće ova tema? Nije Tonka toliko bitna.

Slučaj Tonka nam pokazuje dva fenomena: prvi je da će stranačka pješadija od sada biti još poslušnija. Članovi koji ionako nisu imali nikakvu osobnu, stranačku ili društvenu inicijativu, sada će biti prestravljeni samom pomisli da negdje nešto moraju reći.

– ako je odletjela Tonka, što će mene spasiti?! Razmišlja profesionalni HDZ-ovac u na stranačkoj sjednici.

Drugi fenomen je još važniji:

Slučaj Tonka će nam pokazati da nitko u HDZ, uključujući i samu Glavu, ne vrijedi baš ništa izvan stranke.

Izbaciš ih iz stranke i oni nestaju brže od Lijanovićevih pristaša. Nema karijera, nema poslovnih ili privatnih uspjeha, nema političkog kapitala… nema ništa.

HDZ je sastavljen od ljudi koji od neki dan svoje sposobnosti, ako ih imaju, moraju još bolje skrivati.

Ako je netko imao mišljenje neka ga ostavi doma. Ako netko nešto zna neka šuti. Ako nešto može neka se suzdrži.

Želite sigurnu političku karijeru? Pravite se da vas nema” – napisao je Tvrtko Milović.