Dovoljno je podsjetiti da dva sokaka u Mostaru nose naziv Bišćevića, pa da se stekne slika o važnosti ove stare gradske porodice. Jedan sokak se nalazi blizu Karadžozbegove džamije dok je drugi u Donjoj mahali.

Pisani dokumenti govore da su u Mostaru prvi puta registrovani u XVII vijeku. Među najznačajnije kulturno-istorijske spomenike Mostara iz turskog perioda spada Bišćevića ćošak koji je podignut krajem XVIII vijeka.

Kompleks ovog stambenog objekta se sastoji od mutvaka (ljetne kuhinje), divanhane, prostranog hajata i jedne sobe na spratu te dvije sobe u prizemlju.

Divanhana je vrlo atraktivna jer je oslonjena na dva stuba a pruža se nad obalnim pećinama Neretve. Odavde se pruža lijep pogled na okolni pejzaž. Ova tradicionalna kuća predstavlja pravi mamac za domaće i strane turiste zbog takve pozicije i originalnog interijera. Ćošak sadrži bogatu etnografsku zbirku predmeta.

Iz ove porodice potiče poznati kapetan Halebija koji je vršio neke popravke ili nadogradnju kule na desnoj obali kod Starog mosta a po kome je kula dobila naziv Halebinovka. Po ovom kapetanu nazvano je i jedno vrelo – izvor vode podno nekadašnje zgrade Simfonijskog orkestra na Trokutu. U zakladnici Halebije stoji da se ovo vrelo održava iz sredstava njegovog vakufa. To upućuje na zaključak da je vrelo imalo veliku važnost za građane. Zna se da su Mostarci sa ovog vrela u burilima nosili vodu za piće. Njegov ćošak koji se sastojao od kuće i doksata, nalazio se poviše samog vrela.

U sidžilima mostarskog kadije spominje se još jedan vakif a to je Smail Bišćević. Za novac koji je oporučio kupljen je jedan dućan i upisan je u Roznamedžijin vakuf.

Š.Z.S.