Piše: Nermin Bise
Negdje sam pročitao jedan komentar navijača FK Sarajevo nakon što su prvog čovjeka tog kluba odbili ostali klubovi za današnji sastanak pa ću parafrazirati: “…vidjet ćeš sad kakvu će nam kaznu u petak Savez izreći”. Otprilike, u tom smislu.
I ustvari komentar ovog navijača otkrio je suštinu poziva prvog čovjeka FKS upućenog ostalim klubovima za održavanje današnjeg sastanka. Ako se izuzme “ljuto rivalstvo” Sarajeva i Željezničara, najveću količinu gnjeva navijači Sarajeva usmjerili su prema FK Velež. Bespotrebno je doista sada nabrajati sve šta je bilo nekad, ko je kome nešto da bi bilo nešto i slično tome.
To nema nikakve veze.
Da je nešto “truhlo u državi Danskoj” jasno je i pticama na grani. Pa, tako i u našem fudbalu, odnosno krovnoj kući našeg fudbala. Neću čak kao argument potezati ni ono što navijači ljutog rivala FKS potenciraju uporno, tu “korona titulu”. Nije ni ona u domašaju ove opservacije niti se cilja na to.
Moram se složiti u jednom s prvim čovjekom FKS – zaista treba pokušati stati u kraj svim anomalijama u našem fudbalu. Njih (anomalija) ima. I nije to od jučer i prekjučer, niti je od revanš kup utakmice Sarajevo-Borac. Daleko prije i odveć davno to tinja i krčka se u “bosanskom ekspres loncu”. Čak i prije Vice Zeljkovića. U mandatu Elvedina Begića još.
O eri Dominikovića i Ušanovića da ne govorim.
Afera, mutnih radnji, zakulisnih igara i mešetarenja u fudbalu ima otkako je svijeta i vijeka. Nije samo kod nas u BiH tako.
Decenijama unazad toga smo svjedoci bili u bivšoj Jugoslaviji, pa u, nazovimo ih tako, razvijenim fudbalskim društvima kakva su u Italiji, Španiji, Francuskoj, Turskoj, Grčkoj. U našem susjedstvu, u gotovo svakoj državi nastaloj raspadom Jugoslavije.
Na koncu, velike svjetske afere iza stadiona i pozornica potresale su FIFA-u i UEFA-u pa su prvi ljudi tih krovnih svjetskih i kontinentalnih fudbalskih asocijacija završavali i po zatvorima.
Od marifetluka i mešetarenja nije imun ni naš Savez. S Vicom, prije Vice, a vjerovatno i poslije Vice – to će se teško iskorijeniti.
Ne treba trljati “sol na rane” ni navijačima Sarajeva. Nije im jednostavno ni lako ovih dana, a vjerovatno i sedmica, pa i narednih mjeseci.
Dalo bi se možda i diskutovati o tezi da gorčinu osjete klubovi na “bošnjačkom pedlju Federacije BiH”. Da uvijek puca po njima.
Da možda postoji plan “gašenja” države preko fudbala. Da u Evropu neće možda otići nijedan klub iz tog bh.komadića teritorije. O svemu bi se moglo tome diskutovati bez prestanka deset dana. Pa, i o tome da nema jedinstva među klubovima s tog parčeta države. Za razliku od, recimo, dijela države gdje su brojčano jači Srbi i Hrvati. Može se, kažem, diskutovati.
Ali se to ne može potezati kao snažan argument.
Da se samo odigrao još taj minut-dva uzvratne Kup utakmice Sarajevo-Borac i da čelnici tima s Koševa nisu odlučili povući ekipu s terena sve bi ove naprijed iznesene tvrdnje, bojazni i sumnje opet imale prostora za diskusije.
Zato se ne trebaju toliko jako i žestoko navijači FKS “oštriti” i ljutiti na ostale klubove.
Napustiti vlastiti teren pred svojim navijačima prije zadnjeg zvižduka sudije (tog i takvog Matea Muse, koji nije dorastao suditi utakmicu dva velika kluba kakvi su Sarajevo i Borac) je i pomalo traženje alibija u svemu osim u sebi samome.
A taj 90+3 minut spomenute utakmice na Koševu bilo je isuviše kasno i pomalo neozbiljno, da ne koristim neku težu kvalifikaciju. Jer, teške riječi i kvalifikacije ne zaslužuje veliki klub kakav je FKS.
I na kraju da se vratim na početak. Ključnu stvar poslije slučaja Koševo napisao je onaj navijač i u tome je najveća doza, ne i cijela, ovog pitanja s pokušajem organizovanja današnjeg sastanka:
“…vidjet ćeš sad kakvu će nam kaznu u petak izreći”.
A moglo je i bez toga. Samo da se još odigrao taj minut ili dva.