Smatra se da otpadne vode s deponije Uborak na jugu Bosne i Hercegovine zagađuju rijeku Neretveu koja protječe kroz cijelu regiju. Ekolozi pokušavaju iznijeti slučaj u javnost i usprotiviti se Gradu Mostaru, u čijoj je nadležnosti deponija.
Napisali Adriana Dagba, Catarina Jović Aleixo i Irfan Mandžuka
Omer Hujdur ne oklijeva reći što misli. Osnivača udruženja Jer nas se tiče, koji se pojavio u elegantnom plavom odijelu, ni lagana popodnevna kiša nije spriječila da nam da izjavu. Njegovo udruženje broji stotinu članova, većinom stanovnika koji žive blizu deponije Uborak, koju smatraju štetnom za okoliš i vlastito zdravlje.
Ta deponija, smještena usred planina u blizini granice s Hrvatskom, prima sav gradski otpad. U njezinoj blizini teče potok Sušica, pritok rijeke Neretve koja prolazi kroz grad. Razgovor s aktivistom Omerom Hujdurom imali smo upravo pokraj tog potoka. On tvrdi da bi potok mogao biti zagađen otpadnim vodama koje ispušta deponija. „Višak procjednih voda iz deponije Uborak direktno se izlijeva u potok“. Procjedne vode su vode proizvedene kombinacijom kiše i fermentacije zatrpanog otpada i štetne su za okoliš. Izlijevanja su „više puta prouzrokovala pomor riba“, kaže on.
Deponija se širi
Otvorena 1970-ih godina, ova „deponija smrti“, kako je zove okolno stanovništvo, trebala se zatvoriti 2024. godine prema odluci Federalnog ministarstva za okoliš i turizam, koje je nadležno za provođenje nadzora na odlagalištu. Ipak, očekuje se proširenje Uborka. Kako Mostarci i Mostarke ne bi ostali bez mjesta za odlaganje otpada, Ministarstvo je zatvaranje uvjetovalo otvaranjem „nove deponije na drugoj lokaciji“. Budući da drugo zemljište nije pronađeno, Ministarstvo je odobrilo projekt proširenja, pa tako sada na lokaciji Uborak koegzistiraju tri deponije. Najstarija je prepunjena i zatim napuštena, ona koja se trenutno koristi uskoro će biti puna, a nova deponija počinje s radom u svibnju 2024. godine.
Otpad se širi i izvan deponije. Usred polja maka, gdje smo održali intervju s aktivistom, gazili smo po komadima zgužvanog kartona i plastičnim ambalažama. Sljubljena s kanalizacijskim betonskim cijevima potoka Sušice je i jedna plastična vrećica, a komadi plastike vise na granama drveća i vijore se na vjetru. Na nebu iznad deponije kriči mnoštvo galebova.
Aktivisti spremni na sve
Uzvodno od potoka nalazi se brdo s kojeg se jasno vidi cijela deponija. Do tamo vodi jedna uska cesta koja odvaja Uborak od nekoliko oronulih kuća. U tijeku razgovora na vrhu tog brda, Omer Hujdur je počeo preispitivati „svoje mjesto“ u politici. Prije dvije godine, ekološki aktivist pridružio se stranci Narod i Pravda i postao zastupnik u skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona. „Nažalost, kanton nije nadležan za upravljanje deponijom“, objašnjava Omer Hujdur. Vlasnik Uborka je Grad Mostar.
Aktivist naglašava kako su javne vlasti, nadležne za deponiju, utjecale na smanjenje broja članova udruženja. Na početku je u udruženju Jer nas se tiče bilo oko 700 aktivnih članova. „U jednom trenutku, svima koji su bili zaposleni u javnom sektoru se prijetilo otkazom ako ne napuste udruženje“, otkriva zastupnik kantona, koji je uspio zadržati svoju poziciju u privatnom poduzeću zahvaljujući podršci svog šefa.
„Platili smo kazne od 50 do 60 tisuća maraka (25.000 do 30.000 eura) za okupljanje ispred deponije“, nastavlja aktivist govoreći o blokadi od 4. do 9. prosinca 2019. godine. Tada je prosvjedovalo 300 ljudi nezadovoljnih radom Ministarstva za zaštitu okoliša, a Grad Mostar na kraju je protiv njih podnio tužbe. Od tada građani svake godine obilježavaju taj događaj i okupljaju se na dan ukidanja blokade, koji je ujedno i Svjetski dan borbe protiv korupcije.
„Na početku misliš da je smrad problem. Smrad nije problem“, zaključio je pedesetogodišnji Fuad Hujdur, trenutni predsjednik udruženja. On je Omerov dalji rođak i živi nedaleko od spomenutog brda. Sebe smatra nekom vrstom izuzetka: nakon godina provedenih u Nizozemskoj, bivši hemijski inženjer vratio se živjeti u svoj rodni grad prije dvije godine. „Savjest mi brani da ponovno odem“, priznaje. Za njega je zatvaranje deponije pitanje javnog zdravlja i demokracije.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE
