Piše: Nermin Bise
Nije trener “Rođenih” Damir Čanadi bez razloga bio oprezan s izjavama uoči utakmice Veleža i predatavnika Andore Inter Cluba d'Escaldesa. Čak je i predvidio omjer od 50:50 posto šansi za prolaz u drugo pretkolo UEFA Konferencijske lige i nakon sarajevskih 1:1 na Grbavici taj omjer 50:50 dobio je puni smisao.
Preko 75% igrača Inter d'Escaldesa su Španci. Svrstajte ih vi sad po kvaliteti u treći ili četvrti rang španskog fudbala i ništa nećete moći umanjiti na učinkovitosti tog kluba koji ima glavu i ima rep. Ima sve ono što je nedostajalo Veležu sinoć u najvećem dijelu utakmice, u cijelom prvom poluvremenu recimo. Drugo poluvrijeme iz perspektive Veleža ličilo je na nešto i tada je uslijedio i rezultatski egal koji je do kraja ostao na semaforu.
Ko god kaže da su iz Andorre Veležu na megdan stigli rekreativci, konobari, frizeri i ostale zanatlije taj nije dobronamjeran i ne želi dobro “Rođenima”. Ti tzv. “kauč stručnjaci” inače su defetisti i fudbalski depresivci koji eto da bi ponizili i omalovažilo svoje umanjujući bilo kakav rezultat, pa i taj remi 1:1, ponižavaju i omalovažavaju klubove iz Andorre, Malte, Gibraltara, s Farskih Ostrva, itd…
No, pustimo njih na stranu, a posvetimo se sinoćnjoj utakmici na Grbavici. Ni deset dana nije prošlo otkako su Čanadi i njegovi igrači zajedno. Način na koji je Čanadijev prethodnik Dean Klafurić napustio Velež na sami dan prozivke igrača i početka priprema, posebna je priča. Velež je bukvalno dvije sedmice proveo u praznom hodu, u fudbalskom vakuumu.
Trenutak u kojem je došla prva takmičarska utakmica sezone po logici dešavanja i trakavice oko novog trenera Rođenih trebala je biti neka ozbiljnija provjera. Ali, kalendar ne trpi, ne može čekati. Sinoćnji početni sastav Veleža zbog toga je djelovao kao sklepan “s koca i konopca”. Tek je ulaskom Oreča na desni bok Velež postao opasan i na koncu iz jednog njegovog prodora po desnoj strani i lijepe asistencije za Lohana došao je i taj gol izjednačenja.
Ulazak Haskića je popravio “krvnu sliku” Rođenih prema naprijed i sve ono što smo vidjeli od anemije i potpunog bljedila u prvih 45 minuta pripisano je Mujanu, Suljiću, Mlinariću, do jedne granice i opravdano. No, treba razumjeti i Čanadija. On nije Andorrcima suprotstavio na početku sve čime raspolaže, on je naprosto tražio sebe i hemiju s igračima na vrlo bitnoj utakmici. Nije jednostavno imao ni kad i treba ga potpuno razumjeti. Kliknuo je s nekoliko igrača u nastavku i rezultat je odmah postao opipljiv. Jevtović može biti dobar igrač, pokazao je to u dvadesetak minuta koliko je proveo na terenu.
Sigurno je da će i Čanadi analizirati oba poluvremena i možda već u revanšu za sedam dana imati nešto jasniju sliku bar za početnih jedanaest. U tih početnih jedanaest u paru s Hrkaćem odlično je cijelu utakmicu odigrao Emanuel Okeke. Ne treba dakle širiti defetizam i slati negativne vibre. Ko će na megdan AEK-u u drugom prerkolu odgovor će dati uzvratni okršaj u Andorri. Do tada i Čanadiju i igračima nije potrebno stavljati teret na ramena. Proradit će to i kliknut će baš za taj revanš.
Inter Club d'Escaldes kada bi igrao naše prvenstvo, bio bi u borbi za Top 5 prvih pogicija. Niti ih treba precijenjivati, ali ni potcjenjivati. Treba mirno i hladne glave pripremiti tu uzvratnu utakmicu, odnosno drugo poluvrijeme ovog dvomeča.