Djevojka iz Berkovića koja je karijeru počela u istoimenom džudo klubu gdje joj je njen otac bio prvi trener, sada „brusi“ formu za najveći planetarni sportski događaj. Za „Direkt“ apostrofira da spremno dočekuje OI u Parizu te da je fokusirana na završne pripreme i treninge u Ljubljani.
„Ne želim unaprijed da se opteretim veličinom događaja, ali vjerovatno kada odem tamo i vidim olimpijsko selo i dvoranu u kojoj ću nastupiti tek tada ću imati potpun doživljaj. Tu su najbolji svjetski sportisti, svi na jednom mjestu, a ko god da je izborio normu za Pariz ide na medalju, pa tako i ja “, počinje priču Samardžić.
Trenutno se nalazi u glavnom gradu Slovenije na završnim pripremama zajedno sa olimpijskim timovima Slovenije i Hrvatske, a onda povratak u BiH i put za Francusku.
„ U Ljubljani sam do petka, a onda dolazim na vikend u Sarajevo, a već u srijedu putujem u Pariz“, kazala je Aleksandra.
Prije deset godina na Olimpijskim igrama mladih u Nanđingu osvojila je srebrnu medalju. Prema njenim riječima, sada je ispunila svoj cilj, a to norma za OI, što bilo nimalo lako. Među 10.500 sportista iz čitavog svijeta za više od 300 medalja boriće se i djevojka iz vjerovatno najmanje opštine po broju stanovnika od svih sportista.
„Presrećna sam što sam uspjela, a mislim da su i svi ljudi oko mene jednako kao ja uzbuđeni, trudili se i pomagali smo ove dvije godine da ispunim normu. Puno ljudi mi je čestitalo, to mi je drago čuti i dodatna mi je motivacija za nastup u Parizu, ono što je sigurno neću ih uznevjeriti“, dodala je ona.
Ne može, a da se ne prisjeti svojih početaka. Da bi došli, kako kaže do najvećih takmičenja potrebna su razna odricanja, tako je bilo i u njenom slučaju.
„Sportista od prvog treninga kao dijete pa dok ne ostvari svoje ciljeve radi na tome. Treniram više od 20 godina, usavršavam se, putujem, tako da nije bilo lako ali kada vam nešto ide lakše je naći motivaciju i lakše se fokusirati i kada dođu teži momenti“, dodala je ona.
Izostaje podrška sportistima
Aleksandra Samardžić naglašava da informacija koliko sportista iz BiH učestvuje u Parizu najbolje oslikava stvarno stanje i koliko se ulaže u sport.
„ Ukupno pet nas predstavljaće BiH i jedna smo od zemalja sa najmanje predstavnika. Žao mi je što je tako, jer imamo puno talentovanih sportista i trenera koji hoće da rade, ali nema novca. Jedino, neki pojedinci koji su se spremni žrtvovati i dati hiljadu posto od sebe naprave nešto. Ja prva, sa rezultatima koje imam mislim da bi bili bolji sa boljim uslovima, a neko možda ko nema ni to, ko ne ide na Olimpijadu imao bi možda olimpijsku normu“, kazala je Samardžić.
Kako kaže, puno talenata prošlo je i kroz njen prvi klub, pa evo sada i u Bosni, ali mnogi to finansijski ne mogu ispratiti.
„ Najveći problem su finansije, imam sreću da u Džudo klubu Bosna imam dobru podršku trenera, ali vidim sa strane koliko je teško. Nema uređenog sistema u državi, sistemski ništa nije riješeno i teško je kada na početku godine ne znamo koje ću turnire i pripreme ispratiti“, rekla je ona.
Predrasude
Prema njenim riječima, na Balkanu postoje i dalje predrasude gdje često čuje roditelje da ne žele da pošalju curice da treniraju džudo.
„ To je pogrešno, džudo nisu samo teške kategorije, tu se razvijate i kao sportista ali i kao bolja osoba. Nadam se da će i kod nas početi to da se mijenja u budućnosti, jer ovo je divan, prema mom mišljenju, najljepši sport“, dodala je Samardžić.
