Porodica Denisa Sadikovića, Sarajlije kojeg je 27. listopada u mostarskom zatvoru preklopnom čakijom ubio Adnan Šljivić smatra da bi on i danas bio živ da su uvažena njegova upozorenja. Istina je o ovom slučaju pisala više članaka, među njima i onaj da je zatvor u Šantićevoj šupalj kao švicarski sir, nakon čega se i obitelj odlučila ispričati nam svoje viđenje situacije.

Ubijeni Denis Sadiković se prema tvrdnjama obitelji duže vrijeme žalio i tražio izmještanje na sigurniji odjel, no nije mu udovoljeno. Zatvorenici na odjelu na kojem je bio Denis koriste zajednički wc, što mu je predstavljalo dodatni strah, i na što se porodici posebno i žalio. Tu je na koncu i ubijen.

Nije se osjećao sigurno

„Od kraja 9 mjeseca Denis se žalio jer je prebačen sa svog odjeljenja na kojem do tada nije imao nikakvih problema i na kojem je boravio od samog dolaska u Mostar. Kada je prebačen na drugo odjeljenje od prvog dana nije se osjećao sigurno. Tokom posljednje posjete više puta je ponovio da svaki put kad ide na tuširanje ili wc pokušavao je da ima bar dva zatvorenika sa sobom kako ne bi bio sam i sve je to izazivalo njegovu svakodnevnu nervozu i stres“, kaže obitelj ubijenog čije izjave prenosimo u cijelosti i bez ikakvih intervencija.

Sadiković se u više navrata obitelji žalio na upravu zatvora. Članovi obitelji tvrde da su stvari koje su nošene Denisu tijekom posjeta bile temeljito pregledane i pretresane a evidentno je iz ovog tragičnog događaja da za druge zatvorenike pravila pretresa nisu bila ista, gdje se mogao unijeti i nož.

„Tokom nekih posjeta, pretresi stvari su bili toliko temeljiti dotle da se išlo da se skidaju naljepnice s voća, do toga da su mu već odobreni lijekovi koje je morao piti i koji su bili odobreni od strane uprave zatvora vraćani s obrazloženjem da isti imaju u zatvorskoj bolnici. Iz ovih zadnjih događaja koji su se dogodili gdje smo izgubili našeg voljenog Denisa, evidentno je da se ista pravila tokom pretresa stvari nisu odnosila na neke druge zatvorenike. Radi toga smatramo da su ista pravila bila za sve pritvorene, Denis bi danas bio živ i njegova bi mu porodica išla u posjetu u zatvor, a ne na mezar“, navodi dalje ubitelj ubijenog.

Ističu da je u potpunosti zakazao sigurnosni sustav.

„Evidentno je da je u slučaju Denisa sigurnosni sustav zakazao, jer kako se takav nož uopšte našao u zatvoru u rukama zatvorenika? Isto tako smatramo ako je već taj dan bio konflikt između Denisa i te druge osobe, zašto čuvari ili uprava nisu nešto poduzeli tj. na vrijeme reagovali? Zašto ih nisu odmah razdvojili da ne budu blizu, a kamoli na istom odjeljenju? Smatramo da se ova tragedija nije smjela dogoditi, samo da se ozbiljno pristupilo ovom problemu od strane uprave, koja je isključivo zadužena za sigurnost i bezbjednost svih zatvorenika. Jer da jeste naš voljeni Denis bi danas bio živ, i bio bi sa svojom porodicom za 9 mjeseci“, ističe se u odgovoru obitelji za Istinu.

Navode da je Denis bio u stalnom kontaktu s obitelji putem poziva s govornice i čestih posjeta zatvoru, kao i da se borio da se poprave uvjeti u zatvoru.

„Tokom njegovog boravka u Mostaru razgovarao je o svemu, ništa nije prećutkivao i dijelio je sve informacije vezane za njegov boravak tamo. Od samog dolaska u zatvor najviše je bio zainteresovan kako poboljšati uslove života na odjeljenju gdje je bio smješten i na koji način bi mogao poboljšati i istovremeno olakšati boravak njemu i drugim zatvorenicima koji su se nalazili tamo. Od samog njegovog ulaska u zatvor radi odsluzenja kazne pisao je stalno molbe i pokušavao da se poboljšaju uslovi života na njegovom odjeljenju pa je često od svog novca kupovao neke stvari kao sto su televizor, frižider, i druge stvari, koje su svi zatvorenici koristili. Pisao je cesto molbe upravi u ime cijelog odjeljenja. Navest cemo samo neke od molbi: da im se obezbijede društvene igre kako bi im se barem malo olakšao boravak tamo i izdržavanje kazni te da im se poprave rashladni uređaji radi nesnosnih vrućina tokom ljetnog perioda. Tražio je nabavku digitalne vage kako bi motivirao druge osuđenike da se bave sportom i kako bi isti mogli pratiti napredak svog treninga. Tražio je krečenje prostorija, i popunjavanje rupa i pukotina u kojima su obitavale stjenice i koje su stvarale jako puno problema svim zatvorenicima. Isto tako pisao je molbe da se zamijene stakla koja su bila polomljena i radi čega je bio prisutan propuh. Ovo su samo neke od molbi koje je lično pisao za poboljšanje uslova u njegovom kolektivu“, navodi obitelj ubijenog Sadikovića, koji je iz zatvora trebao biti pušten u srpnju iduće godine, što znači da mu je ostalo manje od 9 mjeseci zatvora.

U zatvoru je ležao zbog kaznenog djela silovanje, no obitelj smatra da je bio lažno optužen, a potom da je tijekom postupka napravljen niz propusta.

„Mi smo znali da je lažno optužen, tj. nepravedno osuđen posle čega je donesena odluka o zatvaranju i odsluženju kazne u KPZ Mostar gdje je prerano prekinut njegov mladi život. U prilog tome ima dosta nepravilnosti vezanih zbog pogrešnog i nepotpunog utvrđivanja činjeničnog stanja i zbog bitnih povreda krivičnog postupka tokom vođenja cjelokupnog procesa. Žalbe su pisane na povrede krivičnog postupka i na utvrđene nepravilnosti koje su bile prezentovne od strane Denisove odbrane tokom suđenja. Žalbe su pisane Kantonalnom i Federalnom sudu, Ombudsmenu za ljudska prava i Apelacionom sudu BiH“, navodi dalje obitelj.

O Denisovoj smrti također nemaju dovoljno informacija

„Za smrt smo saznali sljedeći dan ujutro. Dobili smo informaciju da je napadnut nožem prethodne noći te da je iste noći preminuo u bolnici. Koliko smo shvatili poziv je upućen od strane tužioca koji je bio imenovan da vodi ovaj slučaj. Isti dan smo se sastali sa upravnikom i direktorom zatvora. Informacije koje smo dobili bile su kratke s objašnjenjem da je slučaj pod istragom i da nam ne mogu dati više informacija. Isti odgovor smo dobili i od tužioca, s kojim smo se sastali isti dan“, istaknuli su.

Obitelj ubijenog Denisa sada se nada da će njihov glas i traganje za pravdom potaknuti promjene u zatvorskom sustavu, posebno u vezi s tretmanom i zaštitom svih zatvorenika. “Pravda mora biti zadovoljena,” zaključuju s vjerom da će njihova borba spriječiti slične tragedije u budućnosti.

Irma Leto Nametak/Istina.media