Jedna zanimljiva priča iz ljubuškog sela Lipno, stigla je na našu adresu. Naime, ni ovo selo nije bilo izuzetak kada je u pitanju odlazak u “bijeli svijet”, a razlozi su bili različiti: bijeg od raznih diktatura, glad ili siromaštvo.
Takva sudbina je zadesila obitelj Milićević.
Cijela priča objavljena je i na Facebook stranici Lipno, a mi ju prenosimo u cijelosti:
Nakon prvog svjetskog rata sin od Stojana Milićevića i brat od Jakiše, naš Jozo tada još maloljetan mladić odluči dići sidro iz Hercegovine i ukrca se na brod u Splitu, ne znajući gdje bi mogao brod uploviti, on završi u dalekom Urugvaju Južna Amerika, ali valja napomenuti kako su se nasi ljudi znali snaći ovaj put problem je bio sto je maloljetan i nije imao papire (on je sa papirima i putovnicom od svoga starijeg brata Ivana uspio se ukrcati na brod i kupiti kartu).
Umro je i sahranjen u Urugvaju u 60-oj godini života.
Oženio se Španjolkom sa kojom je imao petero djece. Lipno je saznalo da je umro tek puno kasnije. Daljina i teška vremena na žalost obitelj u Lipnu nije imala nikakav kontakt da bi se rođaci iz Njemačke poduzeli i stupili u kontakt 2008.g. preko raznih Ambasada i došli do informacija o obitelji našeg Ivana Milićevića.
Prije par godina i prošle godine je dogovoren susret u Urugvaju, gdje su rođaci iz Njemačke otišli u posjetu u Urugvaj. Da bi dočekali današnji dan, gdje nam u posjet po prvi put netko od obitelji našeg Ivana iz dalekog Urugvaju dolazi unuka Johanna Orsi Milićevića u naše i njeno selo Lipno. Dan pun emocija, zagrljaja razgovora i svega, kao da smo odrasli skupa, obišli smo i pokazali gdje su Ivanovi potomci sahranjen, kuću staru gdje je rođen i živio do svoje 17-te godine, te joj priredili hercegovačke specijalitete da osjeti našu i njenu Hercegovinu.
Šta reći još nego ovo su priče mnogih obitelji iz sela Lipna iz kojeg je netko prije, a netko kasnije, na slične načine odlazio po dalekom svijetu od Europe, Amerike, Australije i drugih mjesta. – napisao je Marijan Milićević.
(Radio Čapljina)
