17. april obilježava se kao Dan ratne bolnice Mostar, odnosno dan kada je 1993. godine počeo sa radom sanitet u zgradi Higijenskog zavoda.

Prava vrijednost ove odluke pokazala se već 9. maja 1993. kada neuslovna ratna bolnica smještena u neuslovnoj zgradi Higijenskog zavoda na Carini, postaje zapravo jedini spas brojnim ranjenim civilima i pripadnicima Armije i policije MUP-a RBiH.

Uskoro će mali tim ljekara i medicinskog osoblja, entuzijasta i patriota, u nemogućim uslovima pružati medicinsku pomoć ranjenim Mostarcima – i na taj način postati važan stub odbrane grada.

Dnevni prosjek od 9. maja 1993. do novembra iste godine bio je šest poginulih i 30 ranjenih Mostaraca koji su zbrinjavani u ovoj bolnici. U tih šest i po mjeseci kroz ovu bolnicu je prošlo 6.500 ranjenika. Voda je dopremana noću, a u cijeloj bolnici higijena se održavala pomoću jedne jedine česme. Operacije su izvođene pod svjetlom sa agregata, nerijetko i pod svijećama ili uz upotrebu baterijskih svjetiljki.

Ratna bolnica rezultat je potrebe i improvizacije, ističu njeni akteri. Ništa nije bilo predviđeno, sve je bio sticaj okolnosti.

Malo je bilo onih koji su mogli pružiti zdravstvenu pomoć, a potrebe su bile ogromne. To su često bila djeca koja su se tek počela obrazovati, ljudi s ulice, bez iskustva, samo sa željom da pomognu. Pokoji ljekar, malo pomoćnog tehničkog osoblja i ogroman trud koji je znao rezultirati nadnaravnim. Ljekari opće prakse radili su najteže hirurške zahvate.

Na čelu Ratne bolnice bili su šef saniteta Komande 4. korpusa Armije RBiH, dr. Dragan Milavić (anesteziolog) i dr. Dragan Skikić (hirurg). Obavljajući svoj delikatni, humani posao borbe za život, iz te male čete heroja u bijelom njih 12 je izgubilo živote, čak 60 je bilo ranjeno.

Ratna bolnica Mostar značila je život ratnom Mostaru.

S preživjelim ljudstvom 1994. godine preselila je u prostore Velmosa u južni dio grada.