Urbanističko nasilje nad nacionalnim spomenkom – Tekijom i vrelom Bune u Blagaju, prevršilo je svaku mjeru.
Loša, neefikasna i korumpirana vlast očito ne može i ne želi da se iznese sa megalomanskim željama raznih “investitora” i “biznismena”. Od zaštite prirodnog i graditeljskog naslijeđa, naše historijske baštine, njima je važniji profit pojedinaca koji ih zauzvrat podržavaju i pomažu im da što duže ostanu na vlasti.
Agencija Stari grad u čijoj direktnoj nadležnosti je ovaj prostor, te gradske i federalne inspekcijske i druge službe šute i ne poduzimaju ništa.
Šute i ne podižu svoj glas ni Lehe, Velagići, Kolakovići, Voljevice, Balalići, Dizdarevići, Nove….Šute i gledaju kako im otimaju i uništavaju dedovinu.
Ovaj obuhvat u decembru 2003. godine proglašen je Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine i u toj Odluci između ostalog stoji:
“U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuje se sljedeće:
I zona zaštite obuhvata prostor definiran u tački I stav 2. ove odluke. U ovoj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:
-dopušteni su samo radovi istraživanja koji neće ugroziti integritet cjeline, tekućeg održavanja, konzervatorski i restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, kao i radovi rekonstrukcije uništenih mlinica uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;
– nije dopuštena nikakva izgradnja, niti izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja, na izmjenu krajolika, flore i faune, kao ni postavljanje privremenih ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;
– zabranjuje se svaka vrsta lova i ribolova;
– zabranjuje se promet motornih vozila, osim komunalnih vozila i vozila za snabdijevanje, i osim u hitnim slučajevima, izazvanim nepogodom ili nesrećom;
-dopušteno je korištenje nacionalnog spomenika u njegovoj izvornoj namjeni i, dodatno, njegova prezentacija u sakralne, obrazovne, kulturne i sl. svrhe koje ne ugrožavaju nacionalni spomenik i prirodno okruženje i koje nisu u suprotnosti sa sakralnošću njegove izvorne namjene” – stoji između ostalog u Odluci.