U zadnje vrijeme politička zbivanja u Mostaru ponovo su u centru pažnje, ne samo lokalne, već kompletne bosanskohercegovačke javnosti.

O tome najbolje svjedoči činjenica da je i visoki predstavnik Christian Schmidt dio svog redovnog obraćanja uz Savjetu bezbjednosti UN-a posvetio mostarskim aktuelnostima, odnosno problemima sa pravom gradnje u centralnoj gradskoj zoni.

O tom pitanju, ali i drugom aktuelnim temama u Mostaru razgovarali smo sa predsjednikom Gradskog vijeća, Đanijem Rahimićem.

Mostarski.ba: Gospodine Rahimić, kako ocjenjujete rad Gradskog vijeća Mostara u dosadašnjem periodu?

Rahimić: To je, rekao bih, početno ispitivanje snaga u novom sazivu Vijeća. To je, možda, uticalo na sporiji rad, nedonošenje nekih važnijih odluka u samom početku. Ipak, donesene su neke odluke koje su bitne za funkcionisanje Grada Mostara, ali se sigurno moglo i daleko više.

Nadam se da ćemo u budućnosti imati bolju „protočnost“ u Gradskom vijeću, kako bi Grad još bolje funkcionisao.

Mostarski.ba: Iako je bilo nekih najava da bi se OHR mogao pozabaviti pitanjem gradnje u centralnoj gradskoj zoni, visoki predstavnik je u svom izvještaju Savjetu bezbjednosti odgovornost prebacio na lokalne lidere, direktno spominjući gradonačelnika Marija Kordića i Vas, kao predsjednika Gradskog vijeća. Jeste li u vezi s tim pitanjem imali kontakte sa Christianom Schmidtom i kako ocjenjujete njegovo obraćanje?

Rahimić: Malo me je iznenadio taj dio izvještaja visokog predstavnika, gdje se i ja spominjem. Iznenađenje je veće što ja nisam imao nikakve službene sastanke sa gospodinom Schmidtom u funkciji predsjednika Gradskog vijeća. Naravno da odgovornost za normalno funkcionisanje lokalnih institucija i treba da bude na lokalnim akterima. Potencira se da se ne nameću odluke, nego da se mi dogovaramo, što je normalno stanje. Međutim, ono što je u Mostaru nenormalno jeste da smo u ranijem periodu imali cijeli niz odluka OHR-a, čije se ranije odluke reflektiraju na sadašnje stanje. Sada je vrlo teško dogovoriti se zbog tog tog tzv. bremena prošlosti i proteklih odluka, a znamo da je u Mostaru to breme veoma teško i kompleksno.

Ne želim reći da sada treba neko nešto nametati, ali smatram da nam treba neko ko je neutralan, objektivan da nam pomogne da utvrdimo neke  važne činjenice, kako bi se mogli lakše dogovarati.

Znamo i da su pokrenuti i razno-razni sudski postupci po pitanju izgradnje u centralnoj zoni, međutim, sudovi ni do dan-danas nisu uradili taj posao. Nama, kao izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, bi bilo puno lakše da imamo činjenice koje je utvrdio neko objektivan i nezavisan, kao što je sud ili međunarodna zajednica, ako treba.

Definitivno, treba nam tumačenje ranijih odluka OHR-a, treba nam i tumačenje odluka vezanih za cjelokupnu centralnu zonu i statutâ. Ne možete vi nametnuti Statut, pa onda tražiti od nas da se mi dogovaramo, a nametnuti su nam neki okviri.

Ne bježim od odgovornosti i spreman sam raditi za dobrobit građana, ali se zaboravlja da, kada je u pitanju centralna zona, ne radi se samo o gradskim vlastima. Konkretno, recimo u slučaju centra Mevlana, čija se gradnja traži, u pitanju je i Islamska zajednica, koja je velika i ozbiljna organizacija, tako da nije realno da ja ili bilo ko Islamske zajednice nešto dogovaram ili pregovaram u ime Islamske zajednice ni za njihove interese. Niti ima potrebe niti imam pravo. Nije realno očekivati da ja mogu riješiti zahtjeve Islamske zajednice, kada je to pitanje stvar odnosa Grada u cjelini i Islamske zajednice. Ipak, mislim da svi trebamo pripomoći da se otvori taj dijalog, koji je postojao ranije, ali je on nažalost prekinut i sada smo tu gdje jesmo.

Mostarski.ba: Šta je sa regulacionim planom za centralnu gradsku zonu Grada Mostara? Gradonačelnik Kordić u svojim javnim istupima stalno tvrdi da ne postoje zakonski preduslovi da se odobri izgradnja centra Mevlana? Kako se onda grade drugi objekti i zašto jedni mogu, a drugi ne?

Rahimić: Regulacioni plan centralne zone zvanično ne postoji. Ono na osnovu čega se gradi Hrvatsko narodno kazalište i još neki objekti, oni se grade po nekakvim ‘tačkastim’ planovima iz 1995. i 1996. godine, koje je donijela tadašnja, neka, Hrvatska opština Mostar. Radi se o dokumentima prilično sumnjivog karaktera niti je javnost dobila pravi uvid u njihov sadržaj.

O ovom pitanju se puno razgovaralo u toku predizborne kampanje. Ja sam i tada, u javnim nastupima i debatama iste stvari govorio i ne bih da se ponavljam, ali moram još jednom naglasiti da se radi o, najblaže rečeno, sumnjivim dokumentima, gdje je neko rukom ucrtao neke objekte koji će se graditi na toj nekadašnjoj liniji razgraničenja.

I to je bio osnov za izdavanje građevinske dozvole, koja se osporava na sudu i to je priča koja u javnosti traje već nekoliko godina.

Za ostale objekte, nema regulacionog plana. Ono što je Islamska zajednica tražila jeste da, po osnovu zakona, kada nema regulacionog plana na nekom području, postoji stručna komisija koja daje svoje mišljenje da li se nešto može izgraditi.

Dakle, nije tačno da se ne može nešto izgraditi. Možete pod uslovom da to želite: poslati na stručnu komisiju, koja dadne ili ne dadne svoje mišljenje, ali to nije prepreka, jer mi u Gradu Mostaru imamo masu objekata koji se grade na lokacijama za koje ne postoji usvojen regulacioni plan.

Mostarski.ba: Na kraju da razmotrimo pitanja tzv. neposredne demokratije, odnosno učešća građanskih inicijativa u pokretanju važnih, javnih, ali i političkih pitanja u Mostaru. Činjenica je da su pokrenute brojne inicijative u mnogim segmentima javnog života Mostara, od ekologije do urbanizma, ali da su iz Gradske uprave dolazila najvećim dijelom osporavanja ili etiketiranja na način da se takvi legitimni zahtjevi unaprijed odbacuju i proglašavaju čisto političkim. Kakav je Vaš stav o tome?

Rahimić: U zadnje vrijeme imali smo više inicijativa i primjedbi građana. Spomenuo bih slučaj izgradnje solara kao primjer, deponovanja otpada, izgradnje na Bunskim kanalima, te do inicijative Mostarskog kruga i ostalih. Ne želim ulaziti ni u jedan slučaj pojedinačno, ali ne možemo zatvarati oči ako nam građani ukazuju na neki problem, bez obzira o kome se radi i o kojim motivima se radi, pa i političkim.

Smatram da je zadatak lokalne uprave da bude na usluzi građanima, da uključi građane, aktiviste, udruženja, te neformalne grupe u proces donošenja odluka. Podsjetio bih da u modernom, demokratskom društvu takav građanski aktivizam služi  kao svojevrsni korektiv izabrane vlasti.

Dakle, ne možemo vrijeđati i prozivati u javnosti građanske inicijative i odmah ih odbacivati. Ukoliko građani traže da im se nešto dostavi na uvid, to im treba i omogućiti. I tačka.

Nama trebaju građanske inicijative u svakom segmentu donošenja odluka, jer ćemo na taj način moći usvojiti najbolje odluke, kojima će građani biti najzadovoljniji.

(Mostarski.ba)