Ovih dana Udruženje Univerzum iz Mostara angažirano je na projektu “Jaka i
kreativna” čiji je osnovni cilj ohrabriti i osnažiti žene da započnu vlastiti biznis. Zejna Šanjević Kussmaul, alfa i omega” ovog Udruženja govorila je ovim povodom za za Mostar.live.
Gospođo Šanjević-Kussmaul, kako gledate na ovaj projekat, njegov značaj i benefite?
“Prije svega, hvala na interesu za naš rad i postavljenom pitanju.
Naime, naše udruženje je jedno od deset organizacija, koje je u procesu selekcije
izabrano da implementira projekat koji smo nazvale “Jaka i kreativna”.
Radi se o velikom trogodišnjem projektu koji se zove “Mostar – Prostori koji pokreću” a
finansiran je od strane Vlade Ujedinjenoga Kraljevstva koji u Mostaru realizuje česka
nevladina organizacija People in Need (PIN) – koja je najveća nevladina organizacija za
zaštitu ljudskih prava u centralnoj i istočnoj Europi, sa svojim lokalnim partenrima i uz
podršku grada Mostara.
Svi ovi projekti podržavaju inicijative koje će se isključivo baviti zajedničkim rješavanjem
problema na nivou zajednice,tako das am jako sretna što smo dobile priliku da kroz ovaj
projekat damo svo doprinos dodatnom educiranju i osnaživanju žena naše zajednice.”
Udruženje žena Univerzum postoji skoro deset godina. Od starta je značajan broj
aktivistkinja bio okupljen oko udruženja. Kako to danas izgleda? Na čemu je
fokus Vaših aktivnosti?
“Istina, udruženje žena Univerzum zvanično postoji od decembra 2014. Osnovalo ga je
deset pozitivnih žena sa vizijom. Danas nas je mnogo više I svakim danom nam se
pridružuje više žena što me silno raduje.
Naše primarne aktivnosti su promovisanje značaja aktivanog doprinosa i angažmana
građanki HNK/Ž u svim sferama društva te podizanje svijesti o neophodnosti aktivnog
učešća žena u svakoj životnoj sferi,u svojoj užoj i široj socijalnoj zajednici, kao i
afirmacija pozitivnih vrijednosti djelovanja u oblasti obrazovanja, kulture, zdravstvene,
socijalne i dječije zaštite.”
Udruženje je dugo “kuburilo” sa nedostatkom prostora za rad. Da li je to sada
riješeno i ako jeste da li ima još prepreka u radu?
“Pri registraciji udruženja morale smo ispuniti minimum zakonskih i tehničkih uslova za
rad što znači da smo imale mali ured, koji nije ni iz bliza bio dovoljan za sve naše
aktivnosti. Sastajale smo se gdje su to dati uslovi i aktivnosti zahtjevale.
Obratile smo se administraciji grada Mostara za pomoć u vrijeme kada je još
gradonačelnik bio Ljubo Bešlić. Bilo je nemoguće dobiti prostor koji je uslovan za rad a
da u isto vrijeme zadovoljava sve naše potrebe.
Ponuđen nam je napušten neuslovan prostor na adresi M. Tita 121. koji smo prihvatile
bez puno dvoumljenja ne znajući u tom trenutku u kako lošem stanju je taj prostor
zaista.
Finansijski jako zahtjevna investicija, izgledalo je jako teško i bilo je jako teško dovesti
taj prostor u pristojno stanje.
Kako je moto našeg udruženja : “Nema veće snage od žene koja je odlučila da
uspije” mi smo i ovdje odlučile da uspijemo i evo uspjele smo. Intenzivno se radilo
zadnje dvije godine, i u ovom trenutku završavaju se grubi radovi unutar prostora a već
par mjeseci imamo mjesto za radne aktivnosti i sastanke. Nije sve u potpunosti
završeno ali vjerujem da će uskoro biti.
Koristim priliku da se zahvalim svim ljudima koji su na bilo koji način dali svoj doprinos
realizaciji ove naše zajedničke misije, jako ih je mnogo. To je prostor svih nas i u tom
prostoru će biti realizovano puno dobrih i pozitivnih ideja i projekata.”
Vi lično ste jako aktivni u nevladinom sektoru, ali ni politika Vam nije strana.
Pokušavali ste promijeniti političku scenu Mostara. Kako danas gledate na to?
Kakvo je stanje u gradu po Vašem mišljenju?
“Tako je, od 1998 kada sam dobila svoj prvi posao u jednoj francuskoj humanitarnoj
organizaciji pa do danas moj život je u većoj ili manjoj mjeri posvećen nevladinom
sektoru i humanitarnom radu. Stava sam da niko nema pravo i ne bi trebao biti samo
pasivni posmatrač onoga sto se dešava oko nas.
Svi bismo trebali imati veći osjećaj odgovornosti. Trebamo mnogo raditi na promjeni
svjesti ljudi a to je čini mi se najteži posao. Ukupna percepcija politike kod nas je
pogrešna i sve vezano za politiku se apriori smatra negativnim, lošim, kriminalnim i pogrešnim.
Politika je u stvari sve što se tiče čovjeka građanina. Politika je proces, politika je
nastojanje da se pronađe i ostvari, neko rješenje. Da li se kod nas radi tako? Da li zaista
tražimo rješenje…Moj osjećaj da se politikom bave ili bolje rečeno dobili su priliku da se
bave kako u našem gradu tako i u cijeloj našoj državi uglavnom nekompetentni ljudi.
Takvi ljudi evo već decenijama mjenjaju stvarne principe i percepciju svega što smo
smatrali zdravim i normalnim. Kakvo nam je obrazovanje, kakva nam je zdravstvena
zaštita, kakav nam je život uopšte, kavi smo ljudi?
Mnogo pitanja koja se ne mogu odgovoriti u jednoj rečenici niti u jednom novinskom
članku
Ja ću vjerovatno uvijek ostati osoba koja će svojim radom, djelovanjem i doprinosmom
pokušati uticati na proces poboljšanja stanja i života ljudi u našem gradu.
Moj politički angažman je također nešto na što gledam kao dug najmanje prema sebi
pa onda prema svemu ostalom. Ako ne djelujem i ne činim ništa, nemam pravo da se
žalim, zar ne?
Ne vjerujem da ću biti neka velika političarka ikada ali ću sigurno biti osoba koja će imati
mišljenje i stav izgrađen naosnovu svojih zapažanja istraživanja i analiza. Ne mogu niti
želim dopustiti da se utopim u masu koju nosi neka stihija u kojoj niko ne zna kuda ide.
Naučena sam da je svako po nečem poseban i u nečem dobar. Ja želim na tome da
radim, da tražim te ljudske posebnosti.”
Šta bi, po Vama, trebalo učiniti da Mostar postane bolji i normalniji grad?
“Odgovor na ovo pitanje je bar djelimično, već ponuđenu mom predhodnom odgovoru.
Trebamo prvenstveno svi da se probudimo iz ove neke nesvjesti u kojoj smo već
odavno, pa da se upitamo kuda idemo, pa da onda preduzmemo aktivnosti, svako u
svojoj mogućnosti, da onda radimo i djelujemo zajedno kako bismo doprinjeli
poboljšanju stanja u gradu, istinskog poboljšanja.
Znate kako je neko rekao, nije patriotizam samo razviti zastavu, patriotizam je ne bacati smeće u rijeku ili generalno, gdje mu nije mjesto i sl. primjera je million…
A i sami ste u svom pitanju već uspostavili dijagnozu našem gradu, “loš i nenormalan”.
Ako na nečem treba da radimo da bude bolje, znači nije dobro ili je loše i to je istina,
nažalost…
Zaista se treba početi od najbanalnijih stvari, naizgled malih stvari. Dok to ne naučimo
nećemo se moći baviti ozbiljnijim temama, postoje jednostavno preduslovi da nešto
uspije. Ne možemo se pretvarati da imamo dobre uslove za napredak i razvoj jer
nemamo.
Svako pojedinačno treba da osvjesti i projicira ono što je dobro i da na tome radi
neovisno od onoga drugoga i kada to svi budemo uradili stvari će početi da budu bolje.
Samo trebamo biti iskreni prema sebi.”
