U startu smo upozorili da se radi o taktici i da je navodni kupac samo paravan za produžavanje koncesije za eksploataciju kamena kao najvrijednijeg resursa ove kompanije. U istu svrhu je 9. januara 2024. godine uslijedilo i poptisivanje sporazuma kojim je Vlada HNK izdala koncesiju ‘Granitu’ na 30 godina, uz klauzulu da Lake da na račun Granita uplati 20,5 miliona KM u roku od šest mjeseci ili se koncesija ukida.

Lake je krajem juna 2024. godine dobio novi rok od još četiri mjeseca, a kada ni ovaj rok nije ispoštovan, dat je i novi od dva mjeseca pod izgovorom da im je to vrijeme potrebno da dobiju eksploatacionu dozvolu.

Stečajni upravnik tada je obavijestio javnost da imaju problem sa promjenom namjene šumskog zemljišta, a zbog odluke Ustavnog suda po žalbi Kemala Ademovića. Međutim, odluku po žalbi Kemala Ademovića, Ustavni sud BiH objavio je 31. maja 2024. godine, pa se postavlja pitanja kako to da punih pet stečajni upravnik i navodni partner nisu uspjeli okončati proces? Odluka Ustavnog suda poslužila im je kao novi izgovor s kojim su od Vlade HNK zatražili novo produženje roka.

Stečajni biznis je samo nastavljen, kamen gabar se eksploatiše bez da se plaća koncesija. Od njegove prodaje, koristi nemaju ni Općina, ni kanton.

Od 9. januara ove godine jablanički Granit nema koncesiju za eksploataciju kamena – najvrijednijeg resursa ove kompanije. U međuvremenu, novac od prodaje ovog vrijednog resursa završava u džepovima onih kojima je održanje stečaja jedini cilj i interes.

(Vijesti.ba)