Dok mnogi prolaze kroz Stolac samo usput, na putu prema moru, rijetki zastanu da se pitaju kako zapravo žive oni koji su odlučili ostati, uprkos svemu.

U razgovoru s trojicom aktivista, nekadašnjih maloljetnih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine, jasna je slika grada koji je nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, institucionalno i politički ostavljen na milost i nemilost, i to ne od jučer.

Naši sagovornici su svjedoci kontinuiteta diskriminacije i borci protiv sistemske nepravde.

Govorili su nam o uzurpaciji državne i vojne imovine, zabrani izgradnje harema, nehumanim uvjetima u povratničkim mahalama poput Uzinovića, o neravnomjernoj raspodjeli budžeta, ignoriranju bošnjačkih inicijativa i institucionalnom nasilju koje traje od početka povratka Bošnjaka. Traže osnovna prava.

I dok hrvatski politički predstavnici redovno posjećuju Stolac, bošnjački lideri uglavnom ga zaobilaze, osim u izbornoj godini.

– Mi smo ovdje ostali, ovdje ćemo živjeti i ovdje ćemo umrijeti – poručuju naši sagovornici Nermin Bise, Jasmin Sefo i Azen Dizdar.

Na Komanju brdu, iznad bošnjačkih kuća, postavljaju se solarni paneli bez ikakvog zakonskog osnova. U povratničkoj mahali Uzinovići gdje žive Bošnjaci puta nema. U blizini arheološkog nalazišta Badanj, nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine, gdje se nalazi i čuvena pećina pod zaštitom UNESCO, smještena je ilegalna deponija smeća. Bošnjaka u javnim institucijama gotovo da nema,… Ovo su samo neki od problema Bošnjaka u Stocu, a posljednji u nizu svakako je pitanje harema.

O problemima se može govoriti danima

Naime, u nedostatu prostora za ukop, činilo se da je rješenje problema na pomolu nakon što je gradonačelnik potpisao odluku o dodjeli parcele za harem.

Ipak, tu istu odluku poništio je uz obrazloženje da su neke katastarske čestice državno zemljište.

– Harem je goruće pitanje, i ono je otvoreno još od 2013. godine, na lokalitetu Radimlje. Postignut je dogovor da se to zemljište dodijeli Islamskoj zajednici, radovi su bili počeli nedavno, da bi u jeku radova i jeku našeg aktivizma, došlo povlačenje rješenja koje je gradonačelnik ranije dao. Sada smo u fazi pravne borbe. Ono na što bi trebao da odgovori gradonačelnik jeste – kada je on bio upravu, kada je izdao rješenje za harem, ili u momentu kada je povukao rješenje? – pita Sefo, uz napomenu da su na istom lokalitetu, bez problema, Hrvatima date dozvole za druge objekte.

Dizdar navodi da su na javnoj raspravi o Nacrtu prostornog plana uvidjeli plan i namjeru da se preda državna imovina.

– Tada su se upalili svi alarmi, počeli smo s prikupljanjem dokumentacije. Saznali smo da su već prodali 124 hektara državnog zemljišta, čak i vojne imovine, koja je zaštićena zakonom, ustavnom presudom i posebnom odlukom OHR-a. Sve su to prodali Elektroprivredi Herceg-Bosne za šest miliona.

Kada smo vidjeli šta nam se sprema, kakva je tu uzurpacija i kriminalne radnje, ogranizovali smo se, proveli peticiju. Ta naša peticija, ne da nije uzeta u razmatranje, nego je nisu doživjeli, nastavili su da rade po istoj matrici. Kada se pokrenulo pitanje harema, gradonačelnik se pozvao na peticiju stanovnika hrvatske nacionalnosti – objašnjava on.

Nermin Bise dodaje da se ponovo postavlja pitanje za gradnačelnika, kada je bio upravu – kada je kao pravno valjanu prihvato ili odbacio peticiju.

– To je dno brijega, na vrhu brijega je veliki broj neustavnih odluka koje se donose. Suspendovano je svako osnovno ljudsko pravo. Kad smo došli do toga da je suspendovano pravo da se mrtvi ukopaju, to je dno dna, da pamet stane – akcentira Bise.

“Problem je što smo se vratili”

Ukazuje da se u Stocu i okolnim mjestima jasno vidi gdje žive Bošnjaci, a gdje Hrvati. Najočitiji toga je povratničko naselje Uzinovići.

– Uzinovići su sinonim povratka Bošnjaka u Stolac. To je 95 posto bošnjačka mahala. Nije slučajno što se ona ostavila blatnjava, prašnjava, raskopana, gdje ljudi ne mogu prići svojoj avliji. Perfidnim metodama daju do znanja da nismo poželjni tu. Ljudi to vide i još uvijek su dobro trpeći, a aktivizam je sve jači. Vlasti se pucaju saopćenjima. Neka oni to rade politički kako misle da treba, nas samo zanima prestanak prakse gaženja osnovnih ljudskih prava, da imamo normalan dotok vode, struje, normalnu putnu komunikaciju. Uzinovići izgledaju kao da je tek rat završio – navodi on.

Vrlo je jasan, sve što se radi je poruka Bošnjacima da su napravili grešku to su se vratili na svoja ognjišta.

– Imam osjećaj da se mi nismo vratili da bi ovo bio Monte Carlo, turistički gradić sa iskorištenim potencijalima. Problem je što smo se mi vratili, ne uklapamo se u podjelu Bosne. Mi smo povratkom napravili problem svima, i politikama, i stranom faktoru, i ljudima koji nas tu nisu dočekali dobro. A kako će nas dočekati dobro kad su nas protjerali. Napravili smo i sebi problem, i egzistencijali i svaki drugi. Dobro je da se aktivizam budi i da ljudi shvataju da ne moraju ići negdje po mišljenje. Dostupni smo ljudima, čuje se za naše probleme. Borit ćemo se, od Stoca odustati nećemo, ni zbog naše djece. Sve i kad bi mi digli ruke, ne smijemo zbog naše djece – naglašava Bise.

Građani prepušteni sami sebi

Sefo smatra da je porazno i to što se nakon 25 godina od povratka o ovome govori, te što su građani prepušteni sami sebi.

– Oni koji su trebali da pričaju, izgleda da nisu. Naša ruka je otvorena svakome, ko je dobronamjeran, ko je patriota i voli ovu zemlju, da se uključi s nama u borbu. Ipak je Stolac od strateškog značaja. Hrvatski političari redovno obilaze Stolac, zašto ne bi došao neki naš političar, a da nije izborna godina, da se vidi da i mi ovdje živimo, da smo i mi neki faktor, da se vidi i da Sarajevo vodi brigu o nama, kao što Hrvatska vodi brigu o njima. Mi smo ljudi koji smo ostali, mi gradimo budućnost ovdje. Nemamo oraha u džepovima, naše namjere su čiste. Mi smo tu ostali, tu ćemo živjeti i tu ćemo i umrijeti. Energiju crpimo iz ljubavi prema Stocu, ona je naš pokretač – ističe on.

Svoju borbu za državu, napominje Dizdar, vodili su kao borci u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, a vode je i danas, na drugi način.

– Mi smo maloljetni borci. To određuje borbu koja traje. To određuje ono što si bio u ratu i što si sad. To traje – kaže on.

Kao oni su koji bili spremni dati sve za državu, ne očekuju da im ona vraća maćehinskim odnosom.

– Ako je Stolac Zagrebu zanimljiv, ako Čović otvoreno kaže da mu je Stolac od strateškog interesa na kojem će bazirati politiku u narednom periodu, ne vidim razloga zašto naši političari ne dođu u ovaj grad da pošalju poruku, ne moraju stranački, nego po funkciji, ljudski, da to ne može tako. Pružamo otpor svim legitimnim i dozvoljenim sredstvima. Sve dok ima nas borba će trajati i iskra Bosne će sijati. Mora se buditi svijest i kod mladih – smatra Bise.

I Stolac ima svoje Fate Orlović, više njih, naglašava Bise, objašnjavajući veličinu borbe koju vode Bošnjaci.

– Na svom zemljištu se izgurju da bi se napravio neka zgrada, neki put, ko zna kakve pozadine. Jedna takva žena živi u Polju, koja ne da svoju imovinu, kao što nana Fata nije dala svoju imovinu, izložena je pritiscima. Ima još ljudi koji ne daju svoju imovinu. Problem ostaje što mi nemamo zemljišno-knjižni izvadak, nemamo grunt, on je u Čapljini, isto kao što nemamo sud, nemamo policije. Sve su to posljedice našeg povratka ovdje. Ovo je raj za kriminal, nepotizam, a mogle bi se ispričati itekako lijepe priče. I vjerujem da bi se ispričale da mi nismo tu. Ja kažem da će se one ispričati, sa svim Stočanima. Naše strpljenje ima granicu, mi ćemo građanskim otporom istrajati – kaže on.

Podsjeća i da izbori u Stocu nisu praznik demokratije, te posebno ističe primjer iz 2016. godine.

– Mi smo imali jednu u nijetu čistu inicijativu 2016. godine, poznato je kako je to završilo. Negdje do 15 sati smo bili u nekoj blagoj prednosti, onda je nastupio divlji zapad, razvlašćivanje naših ljudi s biračkih odbora, zaključavanje tih biračkih odbora, tjeranje iz biračkih komisija, jer prijetilo je da HDZ izgubi Stolac. A potencijalni gubitak Stoca značio bi propast velikohrvatskog projekta. To je jedna veća politika, koje se moramo dotaći. Mi smo hodnik u izlaz na međunarodne vode. I u tom smislu je bitno da se Stolac čuva. Nama je svaka probosanska politika u svojoj konačnici progresivna i dobra. Nisu isti problemi u Zenici, Zavidovićima, Olovu i u Stocu i Mostaru. Mostar nas razumije. Mostar je paradigma cijelog problema i politike. Kako smo se oduprli agresiji, tako smo i danas ostali koherentni, vodimo računa jedni o drugima. I Mostar ima slične probleme. Stolac je Mostar, Mostar je Stolac, u državotvornom smislu – navodi on.

Sefo ukazuje i na problem otežavanja investiranja u Stocu, što u perspektivi znači gušenje života u ovom hercegovačkom gradu.

– U Stocu se ne dozvoljava da se investira. U Stocu imate ljude koji su nosioci svih instrastrukturnih pojekata, a presuđeni su kriminalci, obavljaju sve poslove za lokalne vlasti. Ljudima koji su čestiti ne dozvoljava se da počnu poslove u vlastitim objektima. Lokalna vlast na taj način tjera ljude da prodaju objekte. Mi nećemo da prozivamo, mi samo želimo da radimo na zajedništvu. Hoćemo da budemo partneri svim patriotama Bosne i Hercegovine. Mi smo otvoreni, nama je samo jedan cilj – Stolac i samo Stolac – poručuje Sefo.

Očekuju da država pravno profunkcioniše, te da se predstavnici vlasti počnu govoriti o ovim problemima.

– O pitanju državne i vojne imovine u Stocu još niko iz naših političkih krugova nije javno istupio. Ako država padne na osnovnoj stvari, na pitanju imovine, šta možemo dalje očekivati. Ako se imovina proda u bescijenje osobama koje su na crnoj listi, kako da očekujemo napredak. Nadamo se da će vrh početi pričati – zaključuje on.

Za Stolac, za državu

Sumirajući sve ono o čemu smo razgovarali, novinar i aktivista Bise je rekao – državu brani onaj koji je ruši.

– Dolazimo do apsurda da gradska uprava ispada zaštitnik države, a u suštini ne da joj da zaživi ovdje. Država cirkuliše, jer smo mi fizički prisutni ovdje. Da nas nema ovdje, na Buni ili Salakovcu bi se pokazivale putne isprave. To je jako bitna stvar. Kada je u država u pitanju, nema kompromisa, to je najmanji zajednički sadržalac – jasan je on u svojoj poruci.

Ne zbog političkih poena, ne zbog predizbornih govora, već zbog principa. Zbog pravde, zbog dostojanstva, zbog budućnosti. Jer borba Bošnjaka u Stocu je ogledalo stanja u državi.

Zato Stolac ne smije ostati sam. Ako Bošnjaci Stoca, nakon svega što su preživjeli, ne odustaju, onda niko od nas nema pravo šutjeti. Stolac traži podršku. I vrijeme je da je dobije.

(Stav)