Prije dvije godine u njegovoj glavi su se “motale” svakakve misli, pa čak i one o završetku karijere, odnosno o igranju fudbala na nekom amaterskom nivou.

Sa Kustošijom je krajem maja 2023. godine ispao iz Druge lige Hrvatske pa samim tim i nekih ponuda za nastavak karijere nije bilo.

A, onda se iznenada pojavila priča vezana za dolazak u Velež. Nije Ante Oreč mnogo razmišljao, priključio se pripremama Rođenih na Kupresu koje je tada vodio Nedim Jusufbegović i za kratko vrijeme se izborio za mjesto u timu.

Tada 21-godišnjak znao je da je dobio drugu priliku i nije ju mislio ispustiti. Svaki trening u Mostaru je za njega bio kao finale Lige prvaka, a utakmica u crvenom dresu i više od toga.

I isplatilo mu se. Može se već sada to reći. Godinu i pol nakon razmišljanja o svojevrsnom kraju karijere stigao je poziv iz Rijeke, a nekoliko mjeseci kasnije Oreč je pogotkom hrvatskom prvaku osigurao evropsku jesen.

Ante, prije dvije godine si s Kustošijom ispao iz Druge lige Hrvatske, a sada si prvak i osvajač Kupa Hrvatske sa Rijekom i igrat ćeš grupnu fazu jednog evropskog takmičenja. Iz ove perspektive, kako gledaš na taj period?

“Teško je bilo, šta drugo da kažem. Kao mlad igrač želiš više. Sanjaš da pobjegneš iz Druge u Prvu ligu a ispadneš u Treću. Ali vjerovao sam u svoju kvalitetu, iako moram priznati da mi se po glavi “motalo” hiljadu misli, pa čak i da odustanem od profesionalnog fudbala i okrenem se fakultetu.”

Iznenada je došla ponuda Veleža.

“Upravo tako i nisam mnogo razmišljao. Shvatio sam to kao svoju zadnju šansu da postignem nešto u fudbalu. I evo, čini se da sam na dobrom putu da je ostvarim”.

Koliko ti zapravo znači Velež?

“Mnogo, ali baš mnogo. Velež mi je dao priliku priliku kada mi je bilo najteže. Zahvalio bih se tadašnjem predsjedniku Senadu Kevelju, svim njegovim saradnicima kao i cijelom stručnom štabu ali i navijačima te ljudima koji imaju bilo kakve dodirne tačke s Veležom. Naravno i agentu Nevenu Majiću. Veliki je to klub sa nevjerovatnim navijačima. Velež i Mostar će mi uvijek biti u lijepom sjećanju. Tu sam stekao prijatelje za cijeli život.”

Budimo iskreni, iz Hrvatske se često na bh. ligu gleda kao na ligu koja nema kvalitet. Koliko si ti bio upoznat sa bh. ligom prije nego li si stigao u Velež?

“Iskren da budem, ne mnogo. Nepoznanica mi je bilo, neću reći da nisam znao za neke klubove ali nisam znao ligu u kompletu. Recimo, nije mi bio poznat način na koji se igra, ali kada sam došao bio sam pozitivno iznenađan. Ne smije se potcijenjivati bh. liga. Travnjaci su sada u sjajnom stanju što se sasvim sigurno osjeti i na utakmicama”.

Nakon godinu i pol u Veležu i da tako kažem komforne zone s obzirom da si se prometnuo u jednog od najboljih igrača Rođenih, uslijedio je poziv iz Rijeke. Da li si se bojao novog izazova jer ruku na srce, u ovom trenutku su vodeći hrvatski klubovi koplje iznad bosanskohercegovačkih.

“Uvijek ima straha od novog izazova. Treba se ponovo dokazivati, nametnuti ali takav je život fudbalera. Svaki trening je novo dokazivanje i tako gledam na te stvari. Rijeka daje priliku mladim igračima, osvaja trofeje, igra evropske utakmice ali ipak je manji pritisak nego u Hajduku ili Dinamu. Istina, imao sam status u Veležu, lijepo mi je bilo u Mostaru, ali privukao me novi izazov”.

Došao si na sredini prošle sezone, završio si je sa dvostrukom krunom.

“Upravo tako. Hajduk, Dinamo i Rijeka su bili u par bodova. Znao sam da nas očekuje neivjesna trka i nije bilo lako. No osvojili smo dvostruku krunu i uvijek ću se sjećati tog perioda. Lijepo životno iskustvo, drugarstvo i sjajan odnos sa navijačima”.

Nakon dvostruke krune nekako je logično da i očekivanja u evropskim nastupima porastu.

“Očekivanja su da se igra Evropa. U Lige prvaka protiv Ludogoretsa nismo uspjeli, iako nismo bili slabiji. Nismo iskoristili svoje prilike, nedostajalo nam je malo sreće i iskustva. Nakon toga se stvorio određeni pritisak pred Shelbourne, znali smo da moramo igrati bolje i napraviti sve da preokrenemo. No, dobro smo se znali nositi s tim stvarima, a vjerujte da u klubu i svlačionici nije bilo pritiska jer smo znali da imamo kvalitet i da smo bolja ekipa.”

Poraz u Rijeci 2:1, pa onda vodstvo 2:0 u revanšu i penal koji si skrivio, a zatim i pogodak koji je osigurao Rijeci evropsku jesen. Šta ti se u tim momentima, zadnjih pet minuta “motalo” po glavi?

Prije svega, nakon penala za domaće, kroz glavu mi je prošao Razgrad gdje smo bili bolji, imali inicijativu ali dva crvena kartona su nas pokosila. Razmišljao sam da li će nam se opet nešto slično desiti? Vodili smo 2:0, imali smo sve. Nesmotrenost se dogodila, no eto vratilo se i meni i ekipi. Mislim da smo zasluženo prošli dalje, ali taj meč je završen i nema potrebe da mnogo o njemu pričamo”.

Sada slijedi derbi sa Dinamom.

“Zato sam i rekao da o Shelbourneu ne treba mnogo pričati. Igramo svaka tri dana, moramo se fokusirati na Dinamo. Imaju novu ekipu ali i veliki pritisak. Očekujem dobru utakmicu, dolaze nam na naš teren gdje niko nije favorit. U derbi ulazimo bez straha uz veliku dozu poštovanja prema protivniku”

Za kraj, sutra je u Mostaru bosanskohercegovački derbi. Veležu u goste dolazi Željezničar.

“Znam, pored svih obaveza pratim Velež. Pratit ću i tu utakmicu, nadam se da Rođeni pobijediti. Volio bih da se revanširaju za prošlosezonski poraz kada sam i ja igrao.”

(sportsport.ba)