U mostarskom prigradskom naselju Raštani u subotu je obilježena 32. godišnjica stravičnog zločina kojeg su počinile jedinice HVO-a nad civilnim stanovništvom i zarobljenim pripadnicima A R BiH.
Polaganjem cvijeća i učenjem fatihe porodice ubijenih, prijatelji, predstavnici udruženja proisteklih iz odbrambeno oslobodilačkog rata i politički zvaničnici kod spomen obilježja odali su dužno poštovanje žrtvama zločina za koji još uvijek niko pred domaćim i međunarodnim sudovima nije procesuiran. Tokom programa o važnosti sjećanja na ovaj datum i njegovanju kulture sjećanja govorili su Ibro Dumpor, član organizacionog odbora i predsjednik džemata i glavni mostarski imam mr. Dino-ef. Maksumić.
U vojnim operacijama koje su izvodile jedinice HVO-a 24. avgusta 1993.g. u Raštanima su protupravno na svirep način lišili života devet civilnih osoba, među kojima i troje dejce starosne dobi od devet do dvanaest godina, i suprotno svim ženevskim konvencijama 11 zarobljenih pripadnika A R BiH, koji u tom trenutku kod sebe nisu imali nikakvo naoružanje.
Obilježavanje godišnjice zločin počinjenog nad Bošnjacima u Raštanima je i svojevrsni apel na pravosudne organe da procesuiraju počinitelje što bi na određeni način ublažilo godinama skupljana gorka osjećanja njihovih porodica i drugih mještana.
„Oni koji su izgubili nekoga na ovaj dan su veoma tužni, a i mi svi ostali s njima. Na spomen pločama uklesana su imena i svih drugih žrtava rata. U Raštanima je u ratu ubijeno oko 10 % stanovništva“, naglasio je Dumpor.
Uprkos tome da je prošlo 32 godine od kada je izgubila skoro cijelu porodicu Đena Mujić Beglerović istim intenzitetom tuge i osjećajem bola prisjetila se tih stravičnih događanja.
„Moja sestra rahmetli se vratila prije na sedam dana kući da vidi roditelje, i tad se desio napad… i ona je stradala s njima. Kad je u 5 sati ujutro počela pucnjava osjetila sam neki nemiri, neko strujanje…. krv nije voda, vi osjetite nešto. Čitav dan sam strepila. Raspitivala sam se ko god bi dolazio iz Raštana i tek navečer sam dobila informaciju da mi se samo brat izvukao. Godinu dana kružile su svakojake priče da su svi negdje, da mi je otac u Americi , da su mama i tri sestra s njim. Sve je to trajalo dok ih nisu pronašli u zajedničkog masovnoj grobnici u Miljkovićima“, prisjeća se Đena.
Za njenog brata Esada ideale o pravdi na ovom svijetu su odavno nedostižni. „Ne postoji zemaljska pravda, samo postoji Božija pravda postoji. Naše mrtve, djecu, očeve majke niko više ne može vratiti“, kaže Esad. Oblježavanje godišnjice za njega ima značenje poruke i opomene mlađim generacijama da na dosljedan i činjeničan način pamte šta se desilo kako se i njima nešto slično ne bi ponovilo.
Godišnjica zločina u Raštanima uvrštena je u godišnji kalendar Udruženja civilnih žrtava rata Grada Mostara koje svojim programskim aktivnostima nastoji obilježiti godišnjice masovnih i pojedinačnih zločina nad nedužnim žrtvama bilo koje nacionalnosti. Član Upravnog odbor Udruženja Adnin Hasić smatra da se svih zločina treba sjećati na primjeren i dostojanstven način, bez obzira ko ih je i u čije ime počinio. U gradu Mostaru, ističe, otkrivena je prva masovna grobnica u agresiji na BiH nakon zločina počinjenih u Sutini i na Uborku. „ Moramo imati izraženu kulturu sjećanja i organizirati programe koji govore o stradanju nedužnog naroda, kako bi smo poslali poruke mira i tolerancije“, poručio je Hasić.
Nakon memorijalnog programa održanog kod spomen obilježja u raštanskoj džamiji mostarski imami su proučili Ja-sin i poklonili hatma dovu pred duše svih nedužnih žrtava iz ovog naselja.
Hasan Eminović
