Na današnji dan 2003. godine, preminuo je Alija Izetbegović, prvi demokratski izabran predsjednik RBiH, a prema vlastitoj želji, sahranjen je na Šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu.

Izetbegović je rođen 8. avgusta 1925. godine, u Bosanskom Šamcu. Dvije godine nakon Alijinog rođenja, otac Mustafa, trgovac po zanimanju, odlučio se na selidbu u Sarajevo s devetočlanom porodicom.

Tokom Drugog svjetskog rata Alija se bavio humanitarnim radom, pomažući prognanim civilima u okviru pokreta “Mladi muslimani”, gdje je pokušao pronaći i artikulaciju vlastitih političkih opredjeljenja. Islam, te antifašizam i antikomunizam, određivali su opću orijentaciju ovog pokreta. Međutim, nakon rata, komunistička vlast Jugoslavije je u pokretu vidjela opasnost i već 1946. godine počela su prva hapšenja, kada je i Alija, koji se tada nalazio na odsluženju vojnog roka, dobio tri godine strogog zatvora

Ipak, islam i stanje muslimana u svijetu, a naročito u SFR Jugoslaviji, bili su stalno u centru Izetbegovićeve pažnje, o čemu je pod pseudonimom L.S.B. (sačinjen od početnih slova imena njegovih kćerki i sina – Lejla, Sabina i Bakir) objavio više članaka.

Druga Alijina knjiga “Islam između Istoka i Zapada” objavljena je na engleskom jeziku u Americi 1984., a na sh./hs. jeziku u Beogradu 1988., dok je Izetbegović bio u zatvoru.

U žalbenom postupku, Vrhovni sud RBiH je Alijinu kaznu simbolično smanjio, sa 14 na 12 godina zatvora, a potom je Savezni sud SFRJ presudu preinačio i sveo na “verbalni delikt”, za koji mu je izrekao devet godina zatvora. Uskoro nakon toga, odredba KZ-a o “verbalnom deliktu” je ukinuta. Izetbegović je odležao pet godina i osam mjeseci zatvorske kazne i izašao na slobodu 25. novembra 1988. godine.

Tokom četverogodišnje agresije na RBiH (1992. – 1995.) Izetbegović je kao predsjednik nosio i odgovornost vrhovnog komandanta Armije RBiH. Učestvovao je u mnogim pregovorima o miru, te, uprkos vojnim i političkim pritiscima i embargu na naoružanje, ostao dosljedan principu slobode i opredjeljenju za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu.

Rat u našoj zemlji okončan je usvajanjem Okvirnog sporazuma za mir u BiH u Dejtonu (Ohajo, SAD), u novembru 1995. godine, a nakon potpisivanja Sporazuma, Izetbegović je izjavio: “Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U situaciji kakva jeste, u svijetu kakav jeste, bolji mir se nije mogao postići”.

U februaru 1996. godine, Alija je doživio infarkt, nakon kojeg se oporavio i nastavio raditi još četiri godine. Godine 2000., 15. oktobra, povukao se iz Predsjedništva BiH i s pozicije predsjednika. Političke aktivnosti nastavio je u SDA, uporedo pišući svoju knjigu “Sjećanja”, koju je dovršio pred kraj života, u bolničkoj postelji. Sumirajući svoj život, zapisao je: „Kada bi mi bilo ponuđeno da još jednom živim, odbio bih. Ali, ako bih se morao ponovo roditi, izabrao bih svoj život“.

U posljednjim danima života, u KCUS-u, posjetili su ga, između ostalih brojnih međunarodnih zvaničnika, bivši predsjednik SAD Bil Klinton (Bill Clinton) i predsjednik Republike Turske Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan).