Povodom eseja autora Elvedina Nezirovića pod nazivom “Kako je srušen Stari most u Mostaru” koji smo objavili jučer, dobili smo i kratku reakciju Srećka Vučine, jednog od neposretnih aktera događanja u Mostaru 1993. i 1994. godine koji je, između ostalog, obnašao i dužnost glasnogovornika HVO-a Mostar.
U svom dopisu Vučina kaže:
“Cijenjeni Elvedine,
Stilom i sadržajem uradak ima manire znanstvene metodologije.
Mogli ste fus notom kod vrlo važnih navoda ukazati na poveznicu izvora, čime bi postao i pouzdano vrelo za citiranje u budućim istraživanjima.
Ne ulazeći u Vaše osobne kvalifikacije, koje izričete o pojedinim akterima i događajima, osobito onima, koji nisu među živima, ipak ste trebali činjenicama potkrijepiti određena stajališta.
Ono što je zamjetno, jest izostanak kvalifikacije suda u Haagu o uzrocima i počiniteljima pada dijela konstrukcije starog mosta u odnosu na stav Tužiteljstva . Nisam posve siguran ali mi se čini kako je tužitelj upozoren da nije dokazao svoju tvrdnju..
Istine radi…
Srećko Vučina
Mostar
Prilog Vašem naporu:
n.b. Godinama kasnije upitao sam osobu koja je bila iznimno cijenjen tužitelj ( i sada živ ) zašto se nije digla tužba protivu nepoznata počinitelja rušenja Starog mosta – on mi uzvraća slijedeće: nije moguće jer je Mate Boban promptno zatražio istragu i otvoren proces… i utvrđene osobe , koje su, kako mi on veli, kasnije izjavile da su iskaz dali pod prisilom i tu staje…” – završava Vučina.
Poštovani gospodine Srećko,
u ime, naše Redakcije i našeg kolege Elvedina Nezirovića čiji smo esej objavili jučer, želimo Vam se zahvaliti na sugestijama i tome što nas pratite.
Što se tiče fus nota i izvora, autor je izvore pobrojao na kraju teksta i oni su odavno zahvaljujući tehnologiji dostupni svekolikoj javnosti, uključujući i dokumente ali i video snimke rušenja Starog mosta. Na kraju, oni su dostupni i kroz presude Haškog tribunala u ovom slučaju. I njih je autor naveo kao izvor na kraju teksta.
“Žalbeno vijeće, uz suprotno mišljenje sudca Pocara, konstatira da je Stari most u vrijeme napada predstavljao vojni cilj, da se stoga njegovim razaranjem mogla ostvariti definitivna vojna prednost, te da se stoga to razaranje samo po sebi ne može smatrati bezobzirnim razaranjem koje nije opravdano vojnom nuždom, navedeno je u sažetku pravomoćne presude hercegbosanskoj šestorci pred Tribunalom.
Dakle, jasno je da je sudsko vijeće reklo da za rušenje Starog mosta nema krivične odgovornosti. Nije nigdje, međutim, rečeno da nema civilizacijske, moralne, ljudske, ili ako hoćete mostarske odgovornosti. Jer, Mostarcima je nemoguće opravdati rušenje Starog.
Zanimljivo je, također, kako političari i intelektualci iz hrvatskog korpusa, i u BiH i u Hrvatskoj, listom prihvaćaju ovaj dio presude i često ga citiraju, istovremeno odbijajući prihvatiti njen osuđujući dio koji uključuje krivicu za brutalne zločine i nedjela koji su kažnjeni sa ukupno 111 godina zatvora za šestoricu zvaničnika Herceg Bosne!?
Ovaj naš odgovor nemojte shvatiti pogrešno jer nama nije namjera da sa Vama polemiziramo o zločinima jer nam je poznat Vaš stav o njima i kao čovjeka, i kao dužnosnika HVO-a i kao sluge Božijeg.
Mi, malo stariji, se sjećamo pisma koje ste u julu 1993. godine uputili Jadranku Prliću i u kome ste osudili zločine koje vrše pripadnici HVO-a te tražili od njega da poduzme mjere kako bi se brutalna ubistva i pljačke zaustavile a počinioci kaznili, istovremeno se zalažući “za ostvarenje hrvatskog tisućljetnog sna”, ma šta to podrazumijevalo.
Kako bi se stariji podsjetili, a mlađi ponešto i naučili, objavljujemo to pismo.
S dubokim poštovanjem,
Samir Nožić
n.b. Što se tiče Vašeg dodatka da istraga nije vođena jer je “Mate Boban promptno zatražio istragu i otvoren proces…”, teško nam je cijeniti koliko je to moglo uticati na izrijek presude Haškog tribunala jer ne postoje autentični dokazi (dokumenti) koji upućuju na to da je Boban to zaista i zatražio. Jedino što imamo je, neformalna izjava ovdašnjeg bivšeg tužitelja koji je još živ, kako kažete, ostavljajući izvor u anonimnosti.
Dakle, teško nam je cijeniti koliki je uticaj na sud mogao izazvati eventualni Bobanov nalog takvog sadržaja kao što nam je teško cijeniti kakav je uticaj na sudsko vijeće imalo i Vaše pismo Jadranku Prliću, koje smatramo hrabrim i visokomoralnim činom u najtežim mračnim danima mostarske historije.
Da je bilo više takvih osobnih poteza u minulom ratu, svim građanima Mostara bi, nedvojbeno, bilo lakše podnijeti strahote koje je donio.
