Zvuci čekića još uvijek odjekuju u sokacima stare jezgre grada Mostara, a miris obrađenog bakra podsjeća na kontinuitet ručnog rada kroz stoljeća.
Ipak iza slike autentičnog Mostara krije se borba za opstanak ne samo zanata, nego i dostojanstva. Denis Muhammed Drljević, mostarski kujundžija i vlasnik ateljea AbrakaBakra Copper Art u Tabhani, već godinama pokušava održati tradiciju živom ali mu kaže, u tome ne pomažu gradske institucije, nego ga često sputavaju.
Nakon što mu je Grad Mostar odbio zahtjev za zauzimanje javne površine za štand sa ručnim radovima, koji se na istom mjestu nalazi od 2017. godine, Drljević je uložio žalbu i tako počeo pravnu borbu protiv, kako tvrdi, birokratskog i sistemskog potiskivanja kulturne baštine.
“Odluka da uložim žalbu bila je sasvim prirodna. Moj štand je jedini u Starom gradu na kojem se prodaje isključivo ručni kujundžijski rad izrađen u Mostaru. Uprkos tome, odbili su me iz potpuno neosnovanih razloga” kaže Drljević.
Gradska služba kao jedan od razloga za odbijanje navela je “ugrožavanje vizualnog identiteta Starog grada”. Drljević podsjeća da su upravo zanati temelj tog identiteta, što potvrđuju i UNESCO, ICOMOS i druge međunarodne organizacije koje štite nematerijalnu kulturnu baštinu.
“U gradu u kojem se na munaru pod UNESCO zaštitom postavljaju 5G antene, a historijske građevine imaju PVC prozore, oni tvrde da moj štand s bakrenim rukotvorinama narušava vizualni identitet – to je groteskno,” ističe Drljević.
Drljević smatra da je riječ o proizvoljnom tumačenju propisa i selektivnoj primjeni zakona gdje dozvole kako kaže redovno dobijaju osobe koje nemaju nikakve veze sa Mostarom niti sa zanatom, dok se autentični obrtnici obeshrabruju i potiskuju. Njegov slučaj nije samo pitanje jedne dozvole, on ga vidi kao simbol šire borbe protiv nepravde, birokratske samovolje i kulturnog zaborava. “Ako svi budemo šutjeli, ništa se neće promijeniti! Zakon još uvijek postoji i dužnost građanina je da ga poziva na snagu. Ne borim se samo za sebe, već i za sve ljude koji pošteno rade”, poručuje.
U svojoj žalbi detaljno je naveo povrede rokova i procedura, ali odgovora, kaže, još nema, iako je kraj turističke sezone. “Institucije se prave gluhe. Oni koji odlučuju o kulturi i tradiciji Mostara često ne znaju ni pravilno napisati ‘Stari most’. To je ono što najviše boli”, dodaje. Za njega zanat nije samo posao več poziv, način života i moralni stav. “Biti zanatlija znači pošteno zarađivati, stvarati svojim rukama i ostati nezavisan od političkih i kriminalnih struktura. Zanat je moj oblik slobode” objašnjava. Dok mnogi u potrazi za egzistencijom odustaju od svojih snova, on ostaje istrajan. “Nije teško ostati čestit ako imate savjest i vjeru, teže je gledati kako napreduju oni koji rade mimo pravila ali ja vjerujem da pravda, koliko god spora, uvijek dođe.”
Drljević ima jasnu poruku za one koji odlučuju o sudbini obrtnika i zanatlija u Mostaru: “Treba napraviti razliku između obrtnika i zanatlija. Obrt može biti bilo koja trgovina ili usluga, ali zanat čuva identitet i dušu jednog grada. Ako želimo da Mostar ostane prepoznatljiv po svojoj tradiciji, moramo zaštititi one koji je stvaraju i omogućiti im lakše prisustvo u Starom gradu.”
(Verba.ba)
