Hercegovina, posebno ona zapadna, ponovo je u fokusu. Sada zahvaljujući pronacističkom muzičaru Marku Perkoviću Thompsonu koji je prošle sedmice održao dva koncerta u sportskoj dvorani u Širokom Brijegu i time otvorio stare rane i nove polemike.

A malo ko kao Safet Oručević, poratni gradonačelnik Mostara, poznaje taj dio naše zemlje pa i sve njegove mračne strane koje, kada isplivaju na površinu, uznemire cijelu državu. Sa gospodinom Oručevićem smo razgovarali o reakcijama na Thompsonov koncert ali i sveprisutnim problemima u Gradu Mostaru koji svi imaju isto ishodište – HDZ.

Nedavno je u Mostaru promovisan dokumentarni film o rahmetli profesoru Safetu Krkiću. Kako se sjećate profesora Krkića i koliko je njegov rad bio važan za (poslijeratni) Mostar?

To je divan projekat koji su uradili mladi ljudi kako bi sačuvali sjećanje na jednog posebnog čovjeka. Takve inicijative trebaju biti primjer kako Mostar treba vraćati dostojanstvo i sjećanje na ljude koji su u najtežim ratnim vremenima sačuvali institucije, znanje i nadu.

Profesor Safet Krkić, univerzitetski profesor i utemeljitelj FIT-a, bio je moj ratni i poratni saradnik. U vrijeme kada je sve bilo razoreno, on i njegovi saradnici uspjeli su očuvati kontinuitet obrazovanja. To nije bila samo akademska misija – to je bila borba za opstanak grada i naroda. Film treba pogledati kako bismo se uvjerili kakvi su ljudi, svojom čašću i radom, nosili teret vremena i ostavili Mostaru temelje za budućnost.

BOŠNJACI SVOJOM ŠUTNJOM OHRABRUJU RADIKALE DA IH GAZE

Svjedočili smo koncertu Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu, uz ustašku ikonografiju i nacističko salutiranje. Ima li društvo koje slavi takve poruke budućnost?

Namjerno se nisam previše oglašavao, ja samo govorim kad drugi zašute. Mnogi su se oglasili i već rekli ono što treba reći. Ovu sliku NDH–HDZ-ove politike Mostar trpi 30 godina i preživljava, nažalost, zbog bošnjačke nesloge, o čemu sam mnogo pisao i uzalud govorio. Maske svakodnevno padaju i društvo se sve jasnije dijeli na one koji baštine antifašističke vrijednosti i one koji relativiziraju ili otvoreno veličaju fašizam. Treba nam zajednički front protiv otvorenog fašizma i otvorenog separatizma koji dolazi od Čovića i Plenkovića. Hercegovačka NDH politika je postala pošast i za Hrvatsku i za Evropu.

Zato mi je licemjerno i slušati mlake reakcije međunarodne zajednice koja decenijama tolerira ulice nazvane po ratnim zločincima, negiranje Haškog suda itd. Sjećamo se kako su uz poklič “Za dom spremni” protjerivane komšije Srbi i Bošnjaci dok je Evropa šutjela. Uz maske Hitlera protjerali su EU administratora Košnika, šta će sad reći EU administracija na slikanje Čovića i Thompsona? Mene od toga svega još više boli kad vidim da Bošnjaci šute i neki važni ljudi šute i služe HDZ-u, sve dok oni šute, ohrabriju radikale da nas gaze.

Na koncertu je bio i sudija Ustavnog suda BiH Marin Vukoja. Kakvu poruku šalje društvu ako takva osoba ostane sudija?

Vukoja, kao i svako ko javno flertuje s ideologijama koje su proizvele zločine i podjele, treba snositi moralnu i profesionalnu odgovornost. Najmanje što se može očekivati jeste lična ostavka.

Politika i pravosuđe ne smiju imati ni najmanji kompromis prema fašizmu. Ovo nije političko, već civilizacijsko pitanje. Promjene svjetske politike ne smiju nas odmaknuti od tih vrijednosti, sve će ovo ludilo proći, a po antifašističkim vrijednostima ćemo se ipak prepoznavati gdje pripadamo. Od svega je tragikomično kako se fašizam brani i pravda navodnim “drugim totalitarizmima”.

HDZ JE SASJEKAO KRILA SCHMIDTU

Već dugo pozivate visokog predstavnika Christiana Schmidta da interveniše u brojne probleme u Mostaru bilo da je riječ o Lakišića haremu, nelegalnoj zgradi HNK-a ili Liska parku. Ima li ikakvih povratnih informacija, interesuje li se Schmidt za ove slučajeve i, ako nije, koji je drugi put za rješavanje nagomilanih problema?

Nažalost, od njega nema pomoći. Krenuo je pa mu je HDZ “sasjekao” krila. U Mostaru se godinama dešava ozbiljan urbanistički i građevinski kriminal, zloupotrebe položaja i manipulacije statutom grada. Mi čekamo istragu Poskoka, gdje smo predali krivičnu prijavu protiv 6 lica. Nažalost, i istaknuti Bošnjaci prešutno toleriraju činjenicu da se gradi kazalište usred grada bez dozvole i da divni projekat Mevlane, kao ideja časnog mostarskog Muftije, nema mjesta u centralnoj zoni grada, kao i sinagoga koja čeka dozvolu 20 godina samo jer to neće HDZ. I niko ništa.

Grad je nakon rata zamišljen kao prostor političkog dogovora i moja generacija je izborila tu ravnopravnost, a danas svjedočimo dominaciji jedne retrogradne politike koja preuzima kontrolu nad institucijama, zapošljavanjima i javnim resursima, dok sa druge strane nema pravih odgovora koji će zaustaviti ovu ekspanziju.

Ove godine su i parlamentarni izbori u BiH. Uslijed svega o čemu smo govorili, je li vrijeme da Mostarci postave svoje uslove za podršku određenim (probosanskim) partijama ako žele njihove glasove na predstojećim izborima?

Na kantonalnom nivou trenutno postoji zrela i harmonična koalicija SDA i SDP, uz političke subjekte i jačanje poput DF-a, SBB i SBiH, koje su respektabilne snage i imaju kapacitet da dogovore nastup i očuvaju balans u kantonu.

Međutim, ključ je u izlaznosti i političkoj svijesti građana, uključujući i dijasporu. Mostarci imaju pravo i obavezu i to ultimativno, da traže jasne uslove – balans kao garanciju stabilnosti i perspektive Hercegovine, program razvoja, zaštitu javnog interesa i očuvanje multietničkog karaktera grada i regije u svim segmentima drustva.

Ovih dana vidimo proteste mladih u Sarajevu nakon stravične tramvajske nesreće. Sa jedne strane je to ohrabrujuće, ali zar se baš takva i slične nesreće moraju dogoditi da se društvo ili barem jedan njegov dio, pokrene i izvrši pritisak na vlast? Ne vidimo ni u Mostaru građansku aktivnost…

Nažalost, sve se često se pokrenemo tek nakon tragedija. To nije dobro. Društvo mora razviti i jačati mehanizme stalnog pritiska i kontrole vlasti.

U Mostaru još uvijek nema dovoljno građanske energije. Mladi ljudi su još pod pritiskom političkih struktura i ukupne teške situacije u nesređenom gradu, pa nema skoro prostora za djelovanje. Sindikati su najglasniji i ne boje se. Ipak, vjerujem da opozicija ima veliku priliku otvoriti mnoga pitanja i probuditi javnost, a onda će svima biti bolje.

OKUPLJANJE SVIH PROBOSANSKIH SNAGA U RS-u JE TEST PATRIOTIZMA ZA SVE STRANKE

Mogu li probosanske stranke odgovoriti separatističkim politikama ako su međusobno podijeljene?

Ako postoje ozbiljni izazovi separatizma, a postoje, odgovor mora biti političko jedinstvo oko ključnih državnih interesa. Svaka akcija izaziva reakciju.

Jedan od odgovora mogao bi biti snažnije organizovanje i okupljanje svih političkih snaga u entitetu RS. Ovo je trenutak u kojem se mora pokazati politička zrelost i odgovornost. Bez koordinacije i zajedničke strategije, one rade u interesu nestanka Bošnjaka i za Dodikovu korist. Bez jedinstva teško je suprotstaviti se organizovanim i dugotrajnim politikama podjela.

Počeli smo sa filmom, završimo sa knjigom. Nedavno ste također sa gornjovakufljaninom Akifom Agićem radili promociju njegove knjige “Krvavi siječanj”. I Vakuf i Mostar imaju sličnu ratnu prošlost i sličnu sudbinu dijele i danas. Vjerujete li da će jednom doći kraj ovakvoj politici HDZ-a, desturktivnoj pa i secesionističkoj, koja je i dovela do svog zla koje Agić u svom djelu opisuje?

Agić je savršeno ispisao događaje iz kojih se mnogo može naučiti. Nažalost, i danas su aktuelni. HDZ provodi NDH politiku, iako je i Tuđman bio protiv toga. Oni bi sada podijelili Mostar i zaokružili treći entitet, ponovo raseljavali Srbe i Bošnjake i nastavili gdje su stali 1993. godine. Ne pretjerujem nimalo, to su ciljevi njihovog lobiranja u Americi. Čak za podjelu Mostara imaju i neke sagovornike kod Bošnjaka, kao što su imali 1993. godine.

Argumenti su i dalje na strani onih koji zagovaraju državu jednakih prava i međusobnog poštovanja. Takve politike trajat će do njihovog ili našeg političkog poraza. Do nas je.

Nažalost, izgubili smo dragocjeno vrijeme u izgradnji funkcionalnog društva. Sarajevo ima veliku odgovornost, a Mostar je ključna tačka hrvatsko-bošnjačkih odnosa. Bez otvorenog Sarajeva, stabilnog i pravednog Mostara nema ni stabilne Bosne i Hercegovine.

(Slobodna Bosna)