Priča o izgradnji Južne plinske interkonekcije za Bosnu i Hervegovinu od jučer je dodatno zakomplikovana. Razlog je vijest da je direktor „M.T. Abraham Group“ koja je preuzela mostarski Aluminij, Amir Gross Kabiri potpisao Memorandum o razumijevanju sa grčkom kompanijom „Atlantic-See LNG Trade“ koja bi trebala 20 godina opskrbljivati američkim ukapljenim plinom Aluminij Industriju, odnosno elektranu na plinski pogon.

Užarili su se medijski naslovi tvrdnjom da Kabiri tako preuzima uvoz i distribuciju plina putem planirane interkonekcije, no postoji tu nekoliko detalja koje prethodno treba pojasniti. Memorandum je nebitan do potpisivanja ugovora, do kojeg navode, neće doći prije kraja ove godine.

U sastavu plasirane vijesti je korišten termin „glavni uvoznik“ dok Kabiri u svojoj izjavi nakon potpisivanja navodi „ključni uvoznik“, što bi „M.T. Abraham Group“ svakako bio ako i kada izgradi elektranu na plinski pogon.

Memorandum je potpisan tokom trajanja Transatlantskog samita o sigurnosti opskrbe plinom održanog u Vašingtonu, gdje je učesnik bio i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, koji je brzo reagovao.

“Vlada Federacije BiH svojom uredbom određuje ko može uvoziti plin u BiH i danas je to isključivo Energoinvest, kompanija koja jedina može uvoziti bilo kakav gas u BiH… Abraham Grupa prejudicira da će biti dio te uredbe, mislim da je pravno potpuno neutemeljeno i smatram to jednom vrstom prevare prema američkim partnerima. O tome ćemo ih blagovremeno obavijestiti”, naveo je Konaković.

Oglasio se i federalni ministar energetike, rudarstva i industrije Vedran Lakić porukom da svako javno predstavljanje budućih aranžmana bez pravnog osnova i bez saglasnosti nadležnih institucija smatra ozbiljnim dovođenjem u zabludu domaće i međunarodne javnosti.

“Tvrdnje da je neka privatna kompanija odabrana za glavnog uvoznika američkog LNG-a u Bosni i Hercegovini nemaju pravno uporište… Svako drugačije predstavljanje situacije je netačno i može dovesti u zabludu naše međunarodne partnere“, upozorava Lakić.

Podsjetimo, ozbiljan interes za finansiranje Južne plinske interkonekcije, odnosno plinovoda koji bi područje Hercegovine i Srednjobosankog kantona snabdjevao američkim ukapljenim plinom iz SAD-a sa terminala na hrvatskom otoku Krku, pokazali su naravno američki investitori i sve ukazuje da je to gotova stvar, koja samo čeka usvajanje neophodnih zakonskih odredbi, što su bh. vlasti obećale, ali kao i obično sa realizacijom „škripi“ na relaciji SNSD-HDZ BiH.

Vratimo se Amiru Kabiriju, koji je trenutno „okupirao“ mostarski Aluminij. Nije nepoznanica da je po preuzimanju ove tvornice, Kabiri imao planove za gradnju prvo solarnih elektrana, a potom i na plinski pogon te da se intezivno „gurao“ u projekat izgradnje plinovoda. Žurnal mu je prije dvije godine postavio pitanja o tom projektu, no kao i na brojna druga Kabiri nije odgovorio.

Na još jedno i to možda i najvažnije pitanje nema odgovora. Ko je dao „MT Abraham Grupi“, uzgred rečeno regostrovanoj u Panami, odnosno Amiru Kabiriju saglasnost za produženje najma pogona Aluminija? Za prvi najam u periodu 2020-2025 godina saglasnost je dala Vlada Federacije pod vođstvom tadašnjeg premijera Fadila Novalića, a potom i Skupština dioničara Aluminija d.d. koju čine predstavnici federalne vlade sa 44% vlasništva, još toliko imaju mali dioničari, dok 12% pripada Vladi Republike Hrvatske.

Početkom avgusta prošle godine medijima je dostavljeno saopštenje„M.T. Abraham Grupe“ u kojem navode da je kao vlasnik „Aluminij industrije“ ugovorila produženje najma pogona mostarskog Aluminija za narednih deset godina. No, na prethodno održanoj Skupštini dioničara Aluminija d.d. taj sporazum nije bio na dnevnom redu, niti je ta informacija naknadno ozvaničena.

Iz federalne vlade produženje najma niti demantuju niti potvrđuju, jednostavno ne postoji bilo kakav trag potpisanog ugovora. Ako je potpisan, zašto je skriven? Ako pak nije, to znači samo jedno: Kabiri je u Aluminiju trenutno potpuno  nezakonito!

Federalni premijer Nermin Nikšić je tokom ovog mandata samo jednom, prije dvije godine spomenuo Kabirija izjavivši kako će nadležni organi ispitali legalnost njegovog poslovanja, no do naknadnih pitanja o Kabirijevom eventualnom „spengavanju“ sa Nikšićeve strane nije bilo.

Za to vrijeme finansijsko poslovanje Aluminij Industrije pod Kabirijevom upravom strmoglavo pada. U 2022. godini prometuje više od jedne milijarde maraka uz dobit od 55 miliona maraka. Potom je 2024. godina okončana sa 187 miliona prihoda te manje od pola miliona dobiti. Postoje i navodi da je i ta mala dobit „fingirana“ te da je poslovanje već „u minusu“, nije pomoglo ni enormno poslovanje sa Rusijom i „dadiljanje“ Milorada Dodika po Izraelu.

Sve ukazuje da Kabiriju Aluminij u ovom trenutku više služi za ishodovanje dozvole za gradnju plinske elektrane za navodno potrebe Aluminija, no pitanje je gdje će ta električna energija biti plasirana ukoliko njena cijena bude profitabilnija od proizvodnje aluminijskih proizvoda.

U svakom slučaju, primjetna je distanciranost između Amira Kabirija i onog koji ga je uveo u svijet „čudesnog biznisa“ u Mostaru, lidera HDZ-a Dragana Čovića, koja je dijelom produkt različitih pristupa spram projekta Južne plinske interkonekcije, gdje je Čović želio voditi „igru“ i sve staviti „pod šapu“ HDZ-a formiranjem novog gasnog preduzeća.

No američki investori, čitaj aktuelna tamošnja administracija, su Čovićeva nastojanja „pomeli“ najavom da će oni investirati, izgraditi plinovod i imati 30-ogodišnju koncesiju. U tu priču se aktivno uključio i „najmoprimac“ Aluminija Amir Kabiri, stavivši tako na kušnju dojučerašnje interesno partnerstvo sa Ćovićem, kojemu sigurno može zahvaliti što su brojne krivične prijave protiv njega o poslovima u i oko Aluminija, zanemarene od mostarskog tužilaštva.