U dirljivom oproštajnom govoru, čiji je autor Mili Tiro,  porodica i prijatelji oprostili su se od Ervina Katice, čovjeka kojeg je, kako je istaknuto, poznavao i volio cijeli Mostar, ali i mnogo šire.

U ime najbližih, izražena je zahvalnost svima koji su doputovali iz drugih gradova kako bi odali posljednju počast, potvrđujući koliko je Ervin bio cijenjen i poštovan među ljudima.

Govoreći o njegovom životu, posebno je naglašena njegova otvorenost i sposobnost da ljude prihvata bez predrasuda, bez obzira na vrijeme i okolnosti. Upravo ta osobina učinila ga je omiljenim među prijateljima, komšijama i svima koji su ga poznavali.

Ervinova životna priča neraskidivo je vezana za Mostar, gdje je u tihoj ulici Ante Zuanića započela njegova ljubav prema sportu, fudbalu i Veležu. Ta ljubav pratila ga je kroz cijeli život – od mahalskih terena do stadiona pod Bijelim Brijegom, gdje je izgradio posebnu vezu sa klubom i navijačima.

Ni odlazak u Kanadu nije mogao ugasiti tu vezu. Daleko od Mostara, kako je istaknuto, nije pronalazio istinsku sreću bez svog grada, raje i voljenog Veleža, koji se u međuvremenu, poput feniksa, uzdizao iz najtežih vremena.

Kao odani navijač, Ervin je bio uz svoj klub i na domaćim i gostujućim utakmicama, dijeleći sudbinu Veleža sa najvjernijim pristalicama.

Ipak, najveća radost njegovog života bile su kćerke Amra i Azra, koje je dobio sa suprugom Anisom, dok je danas posebna poruka podrške upućena njegovoj majci Hasibi, uz uvjerenje da u boli neće ostati sama.

Vijest o njegovoj smrti, kako je opisano, odjeknula je poput posljednjeg zvižduka u izgubljenom finalu, ostavljajući prazninu među najbližima, ali i šire – u gradu i na tribinama stadiona „Rođeni“.

Na kraju, kroz simboliku navijačke pjesme, prijatelji su poručili da će njegovo ime i dalje živjeti među onima koji vole crveni dres.

„Hvala ti za dobrotu i prijateljstvo“, poručeno je na ispraćaju.

Ervinu Katici upućene su posljednje riječi: Neka mu je vječna slava!