Kada se govori o političkoj moći u Bosni i Hercegovini, malo je političara koji su toliko dugo ostali u samom vrhu vlasti kao Dragan Čović. Lider HDZ-a BiH već više od dvadeset godina uspijeva zadržati dominantnu poziciju među hrvatskim političkim predstavnicima, preživljavajući političke krize, sudske procese, međunarodne pritiske i brojne afere koje su obilježile njegovu karijeru.

Od direktora mostarskog giganta SOKO, preko federalnog ministra finansija i člana Predsjedništva BiH, do neprikosnovenog lidera HDZ-a BiH, Čovićev politički put pratile su optužbe za korupciju, kontroverze oko privatizacija, imovine i političkog utjecaja unutar državnih institucija.

Smjena iz Predsjedništva BiH

Jedan od najtežih političkih udaraca doživio je 2005. godine kada ga je tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown smijenio sa funkcije hrvatskog člana Predsjedništva BiH nakon potvrđivanja optužnice za zloupotrebu položaja i finansijske malverzacije.

Predmet se odnosio na period njegovog mandata u Vladi Federacije BiH, a godinama je važio za jedan od najvećih korupcijskih procesa protiv visokorangiranih političara u zemlji. Iako je nakon višegodišnjih sudskih postupaka pravosnažno oslobođen, činjenica da je ostao jedini član Predsjedništva BiH kojeg je visoki predstavnik smijenio zbog potvrđene optužnice ostala je trajni dio njegove političke biografije.

Predmeti koji nikada nisu dobili sudski epilog

Tokom godina u javnosti su se više puta pojavljivale informacije o predmetima vezanim za poslovanje mostarskog SOKO-a, period u kojem je Čović bio generalni direktor ove firme. Prema istraživanju Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), Federalna policija je još 2003. godine podnijela krivičnu prijavu koja se odnosila na ugovore o zakupu imovine SOKO-la, za koje je navedeno da su nanijeli štetu preduzeću. Međutim, iz tog predmeta nikada nije proizašla optužnica.

U političkim i medijskim krugovima godinama su se pojavljivale tvrdnje da su pojedini predmeti protiv Čovića ostajali neriješeni ili završavali bez sudskog epiloga, uključujući navode da su određeni spisi godinama stajali u tužilačkim ladicama. Međutim, za takve tvrdnje nikada nisu objavljeni pravosnažni sudski nalazi koji bi potvrdili eventualnu odgovornost tužilačkih institucija ili samog Čovića.

Ratni zarobljenici i ratna prošlost

Iako Dragan Čović nikada nije optužen za ratne zločine niti se protiv njega vodio postupak pred domaćim ili međunarodnim sudovima za takva djela, njegovo ime se povremeno pojavljivalo u političkim raspravama koje se odnose na period rata u Mostaru i funkcionisanje sistema vlasti tadašnje Hrvatske Republike Herceg-Bosne.

Dio organizacija koje se bave ljudskim pravima i pojedini politički protivnici godinama su tražili detaljnije rasvjetljavanje odgovornosti političkih i privrednih struktura iz ratnog perioda, uključujući pitanja rada ratne industrije i odnosa prema ratnim zarobljenicima. Međutim, protiv Čovića nikada nije podignuta optužnica koja bi ga teretila za ratne zločine ili kršenje međunarodnog humanitarnog prava.

SOKO, privatizacija i poslovne kontroverze

Posebno osjetljivo pitanje ostala je sudbina nekadašnjeg vazduhoplovnog giganta SOKO Mostar, čiji je generalni direktor Čović bio od 1992. do 1998. godine.

Brojni bivši radnici i dio javnosti godinama su problematizirali način na koji je provedena transformacija i raspolaganje imovinom ovog preduzeća nakon rata. Iako su vođene različite istrage i podnošene prijave vezane za poslovanje SOKO-a, nijedan postupak nije rezultirao pravosnažnom presudom protiv Čovića.

Slično je bilo i sa firmom Monitor, koja se godinama spominjala u političkim polemikama i medijskim izvještajima vezanim za poslovne i privatizacijske procese u Hercegovini, ali bez sudskog epiloga koji bi utvrdio njegovu krivičnu odgovornost.

Imovina, vila u Barama i kuća u Zaostrogu

Veliku pažnju javnosti izazvala su istraživanja o porodičnoj imovini Dragana Čovića i njegove supruge Bernadice.

Prema podacima koje je objavio CIN, porodica Čović povezuje se sa vrijednim nekretninama u Mostaru, Zagrebu, Makarskoj i Zaostrogu. Posebno su pažnju privukli navodi o luksuznoj vili u mostarskom naselju Bare sa bazenom i velikim zemljištem, kao i nekretnini u hrvatskom primorskom mjestu Zaostrog.

Istraživanje CIN-a navodi da su pojedine nekretnine formalno kupovane ili vođene na članove porodice, prvenstveno suprugu Bernadicu Čović i njenog oca Blagu Prskala. Sam Čović godinama odbacuje tvrdnje da postoji bilo kakva nezakonitost u sticanju porodične imovine.

Aluminij Mostar – afera koja je godinama pratila Čovićevu političku karijeru

Nijedna privredna priča u Hercegovini nije toliko snažno povezana s političkom karijerom Dragana Čovića kao slučaj nekadašnjeg mostarskog giganta Aluminij.

Iako formalno nikada nije obavljao upravljačke funkcije u Aluminiju, politički protivnici, dio ekonomskih analitičara i sami radnici godinama su ga smatrali ključnom političkom figurom koja je imala presudan utjecaj na donošenje odluka u ovoj kompaniji. Tokom kulminacije krize 2019. godine, radnici nisu protestovali ispred institucija vlasti, već ispred sjedišta HDZ-a BiH, direktno prozivajući Dragana Čovića kao osobu koja snosi najveću političku odgovornost za stanje u kompaniji.

Kolaps Aluminija u julu 2019. godine označio je kraj jedne od najvećih industrijskih priča u Bosni i Hercegovini. Nekada među najvećim izvoznicima u državi, kompanija je ugašena nakon višegodišnjeg gomilanja dugova, prije svega prema Elektroprivredi HZHB.

Brojni kritičari tvrdili su da je Aluminij godinama funkcionisao kao politički kontrolisano preduzeće pod dominantnim utjecajem HDZ-a BiH. Akademik Slavo Kukić i drugi analitičari otvoreno su tvrdili da protesti radnika ispred centrale HDZ-a pokazuju gdje se nalazio stvarni centar odlučivanja kada je riječ o ovoj kompaniji.

Nakon gašenja proizvodnje, otvorena su brojna pitanja o odgovornosti uprava, nadzornih odbora, političkih struktura i poslovnih partnera koji su učestvovali u upravljanju kompanijom tokom prethodnih godina. Sam Čović tada je javno izjavio da svi koji su eventualnim malverzacijama izvlačili novac iz Aluminija moraju biti istraženi i procesuirani.

Ipak, kritičari smatraju da nikada nije do kraja rasvijetljeno kako je kompanija koja je godinama predstavljana kao strateški privredni simbol Hercegovine završila sa stotinama miliona maraka dugova i potpunim prekidom proizvodnje.

Posebne kontroverze izazvali su kasniji aranžmani oko ponovnog pokretanja dijela proizvodnje i ulaska novih partnera u Aluminij Industries, pri čemu su politički protivnici HDZ-a tvrdili da javnost nikada nije dobila potpune odgovore o ulozi politike u transformaciji nekadašnjeg državnog giganta.

Iako nijedan sud nije utvrdio ličnu odgovornost Dragana Čovića za propast Aluminija, u njegovim  ušima još odjekuju povici “lopove, lopove…” upućene od strane bivših radnika a slučaj ove kompanije ostao je jedna od tema koja se najčešće veže uz njegovo ime i predstavlja vjerovatno najveći teret njegove političke biografije kada je riječ o ekonomskim pitanjima.

Porodične veze i politički utjecaj

Kritičari HDZ-a BiH godinama upozoravaju na snažan utjecaj porodičnih, kumovskih i stranačkih mreža unutar institucija pod kontrolom ove stranke.

U javnosti se često spominju poslovni angažmani članova porodice, uključujući njegove kćerke i zetove, pri čemu politički protivnici tvrde da je riječ o primjerima političkog i ekonomskog klijentelizma. S druge strane, nikada nije donesena sudska presuda koja bi utvrdila nezakonitost u njihovim poslovnim aktivnostima.

Borjana Krišto, Darijana Filipović i borba za nasljedstvo

Unutar HDZ-a BiH godinama se kao najbliži saradnici Dragana Čovića izdvajaju Borjana Krišto i Darijana Filipović.

Borjana Krišto dugo je važila za njegovu političku nasljednicu. Bila je zamjenica predsjednika HDZ-a BiH, kandidatkinja za hrvatskog člana Predsjedništva BiH i predsjedavajuća Vijeća ministara BiH.

Posljednjih godina sve češće se u političkim analizama govori o zahlađenju odnosa između Čovića i Krišto te jačanju političke pozicije Darijane Filipović, koju dio medija i političkih izvora opisuje kao novu favoritkinju vrha stranke.

Takve tvrdnje nikada nisu službeno potvrđene, ali su dodatno pojačane nakon što je Filipović dobila istaknutije mjesto u stranačkoj hijerarhiji HDZ-a BiH i postala jedna od najvidljivijih političkih figura stranke.

Političar kojeg afere nisu zaustavile

Bez obzira na brojne kontroverze, sudske procese, medijska istraživanja i političke sukobe, Dragan Čović ostao je najdugovječniji lider jedne velike političke stranke u Bosni i Hercegovini.

Njegovi pristalice smatraju ga ključnim zaštitnikom političkih interesa Hrvata u BiH, dok ga kritičari vide kao simbol dva sistema: onog rigidnog komunističkog i drugog, poslijeratnog,  u kojem se politička moć, stranačka kontrola i ekonomski utjecaj godinama međusobno prepliću.

Dvije decenije nakon dolaska na vrh HDZ-a BiH, Čović i dalje ostaje jedna od najutjecajnijih, ali i najkontroverznijih političkih figura u Bosni i Hercegovini.

Odogvor na pitanje  –  do kada, mogli bi dati već naredni izbori.