Parastosom u Sabornoj crkvi Svetog Trojstva u Mostaru i bacanjem cvijeća u rijeku Bunu danas je obilježeno 34 godine od egzodusa srpske nacije iz Mostara i doline Neretve, kada je poginulo 431 osoba, a više od 30.000 ljudi napustilo svoje domove.

Na današnji dan je zapaljena i katedrala Svetog Trojstva u Mostaru.

Srbi u Mostaru danas tuguju, bole i sjećaju se, ali ne mrze, rekao je starješina Saborne crkve Svete Trojice u Mostaru, protojerej Duško Kojić, u svojoj propovijedi nakon parastosa koji je održan u ovoj crkvi.

Kojić je podsjetio da je na današnji dan 1992. godine zapaljena Saborna crkva, ali i da su sve nade srpstva u Mostaru srušene, te da je to bio dan kada su Srbi protjerani iz ovog grada.

Aljonka Dželetović, predsjednica Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila u Nevesinju, kaže da 34 godine nisu donijele zaborav, već još veću snagu i želju za istinom i pravdom, koja se čekala svih ovih godina.

“Ovo je jedan od najtužnijih dana za srpski narod. Sve što je bilo srpsko je spaljeno. Saborna crkva, koja je bila jedna od najljepših na Balkanu. Nije stradala samo naša svetinja, već i svi Srbi koji su zatečeni na lijevoj obali rijeke, koju nazivaju oslobodilačkom. U njihovoj oslobodilačkoj akciji ubijeno je najviše civila. Ubijene su i bake koje su ih zatekle nepomične. Spaljeni su i Stevići, muž i žena, koji su pješačili prema Nevesinju. Brutalno mučeni i na kraju spaljeni. Ubijene su Sofija Antelj i njena kćerka. Mnogo je Srba ubijeno ni krivih ni dužnih”, rekla je Dželetović.

Pitala je kakvo je to oslobođenje ako su ubijeni ljudi koji su živjeli u svojim domovima i umrli u krevetima na kojima su ležali, te istakla da joj nije jasno šta se zapravo slavi u okviru manifestacije “Junska zora”.

„Šta slave ovi ljudi? To što su me izbacili iz kuće, ubili brata i uništili dom?“, upitala je Dželetović kroz suze i upozorio da niko neće biti dobro dok se ne kaže istina.

Dželetović i dalje traga za svojim bratom, koji je nestao u Mostaru 1992. godine, iznad kasarne Konak. Rekla je da institucije koje se bave ovim pitanjem opstruiraju taj proces.

“Tri osobe su zarobljene u kasarni Konak. Desetero ih je otišlo na slobodu i svi su umrli. To troje je preživjelo, a desetero nije. Moj brat je živ zarobljen. Imam video dokaz koji je predat Tužilaštvu. Remzija Smailagić godinama drži taj slučaj u ladici i dokazi se ne koriste. Ne odustajemo i nikada nećemo”, kaže Dželetović.

Ponosna je na porodice koje tragaju za svojim nestalima i istraju u toj borbi. Naglasila je da još uvijek tragaju za 82 osobe iz Mostara.

Kada su u pitanju žrtve u naselju Buna, Dželetović kaže da je na današnji dan u tom mjestu poginulo 29 osoba, od kojih je 18 vojnika i 11 civila.

“Za šest njih se još uvijek traga. I odatle imamo fotografije koje su dostavljene Tužilaštvu, a na kojima se vide ljudi koji su živi zarobljeni i kopaju sebi jamu. Vidi se čovjek kako sahranjuje svog brata, nakon čega i njega ubijaju i sahranjuju na lokaciji današnjeg hotela Buna”, rekla je Dželetović.

Obilježavanju 34 godine od egzodusa srpske nacije iz Mostara i doline Neretve prisustvovali su Petar Spadijer, konzul u Konzulatu Republike Srbije u Mostaru, zastupnici u Narodnoj skupštini Republike Srpske Ilija Tamindžija i Ognjen Kuljić, načelnik Općine Nevesinje Milenko Avdalović, načelnik Općine Istočni Mostar Božo Sjeran, predstavnici Ureda Vlade Republike Srpske u Mostaru i mnogi drugi.

(Top Portal/Mostar.live)