Novinar Tvrtko Milović objavio je na društvenim mrežama vlastiti pogled na političku budužnost HDZ-a BiH i lidera te stranke Dragana Čovića, kao i na kandidaturu Darijane Filipović za mjesto u Predsjedništvu BiH.
“Činjenica da Dragan Čović, kao nosivi stup HDZ-a nije kandidat za predsjedništvo BiH, nego je to kadar od njegovog osobnog povjerenja, govori nam dvije stvari. Prvo, Čović priprema kontrolirano napuštanje politike i drugo, on je još uvijek neupitni lider.
Da se radi o kontroliranom napuštanju politike jasno je samim tim što izbjegava kandidaturu za simbolički najistaknutiju poziciju u državi. Čović je sasvim dovoljno lider da zna iskustva drugih lidera koji su snagom svoje političke moći iskrivljavali demokratske principe kako bi ostajali na vlasti.
Kontrolirani izlazak iz politike
I sada, kada ne postoji formalni razlog da ne bude kandidat za Predsjedništvo, on ga izbjegava. A da je cijela stvar kontrolirana pokazuje i način odstupanja. Ako bi odstupio preko noći, kao što je to učinio Sanader, u vakuumu moći sigurno ne bi kao lider isplivala osoba bez političkih utakmica u nogama nego netko tko utjecaj u stranci gradi godinama i tiho.
Zna ih Čović sve, i nijedan mu se ne sviđa. Istovremeno, dok svi čekaju formalno povlačenje kako bi se pokušali popeti stepenicu više u stranačkoj hijerarhiji, Čović još uvijek suvereno vlada strankom. Pokazuje to način izbora kandidatkinje za Predsjedništvo. Alfa je još tu, a izazivači čekaju znak slabosti.
Taj znak dolazi na ovaj ili onaj način. A onda će započeti proces borbe za vlast koji, ako potraje, može i uništiti stranku. Čović je preuzeo uređenu stranku, a kakvu će ostaviti nasljedniku to ćemo vidjeti. Ipak, za Hrvatski narod je mnogo važnije ukupno političko naslijeđe iza Dragana Čovića. Njemu se mora priznati istančana vještina pregovaranja i zauzimanja pozicija u izvršnoj vlasti.
Međutim, velika većina njegovih kadrova kroz bezbrojne mandate nisu ostavili nikakav pozitivan trag u institucijama koje su vodili. Ima li neki ministar federalne ili državne vlasti da je poznat po nečemu? Sve su to obnašatelji dužnosti koji rade što im se kaže. A ako im se ništa ne kaže onda ništa i ne rade. Za narod koji je u grčevitoj i egzistencijalnoj borbi za pošten izborni zakon – nerad dužnosnika je jednak veleizdaji.
Izborni zakon kao neispunjeno obećanje
Eh taj Izborni zakon. Ne izlazi iz usta. Zajedno sa legitimnim predstavljanjem, postao je Čovićeva mantra zadnjih 15, pa i 20 godina. Kada se jedna politička karijera na ovakav način fiksira oko jedne političke teme onda je neizbježno izjednačavanje i političke ostavštine za ishod te teme. Jednostavnije rečeno, od rješavanja pitanja Izbornog zakona ovisi hoćemo li čovićevo naslijeđ ocijeniti pozitivno ili negativno. U ovom trenutku, sasvim izvjesno, negativno. Činjenica da je o tom pitanju donosio odluke, zaključke, održavao sjednice, sastanke, pregovore i razgovore, uvjetovao i prijetio, blokirao i lobirao, i da je rezultat svega – ništa.
Kao vješt pregovarač, i autor knjiga o menadžmentu, nije moguće da nije znao za efekat koji svojim pristupom proizvodi. Ako je sve ove godine izjednačavao pitanje izmjena Izbornog zakona sa opstankom hrvatskog naroda i to sve objašnjavao političkim subjektima koji žele da hrvatski narod ne opstane nikako, onda je njegov učinak mogao biti samo ovakav kakav je sad.
Da je istinski htio izmijeniti Izborni zakon, mogao je primjetiti još prije 10-15 godina koliko je ravnopravnost Hrvata uvredljiva za Bošnjake, mogao ju je dogovoriti kao stotine i tisuće imenovanja ranije – tiho ispod stola. Ali kada u svakom javnom nastupu istaknete Izborni zakon kao životno pitanje, onda je prirodno da će druga strana podizati cijenu svog pristanka. Poznavajući Čovićev MO, ne možemo biti naivni i pretpostavljati da se on stvarno bori za Izborni zakon. Ili da se ikada borio.
Upravo je ovakav Izborni zakon potreban i kako bi Čoviću dao mogućnost da delegira kandidata po svojim potrebama a ne najboljeg kandidata. Jer u ovakvom Izbornom zakonu, svaki Čovićev kandidat je bolji od Komšićevog kandidata pa je, sukladno tome, svako sabotiranje Čovićevog kandidata veleizdaja.
Čovićevo političko naslijeđe: dvadeset godina i mnogo propuštenih prilika
Da je izmijenjen Izborni zakon za koji se Čović kao zalaže, onda bi za kandidata morao istaknuti najbolje što HDZ ima. I onda bi se taj kandidat morao boriti sa najboljim protukandidatom za podršku. Ovako, sve je to elegantno izbjegnuto. Iako su izmjene Izbornog zakona bile dio koalicijskog sporazuma za formiranje vlasti 2022. godine, činjenica je da se isti spomenuo tek neki dan, kada su završila zasjedanja Parlamenta BiH.
Na kraju, kakvo je Čovićevo naslijeđe? Njegovo naslijeđe je poraz.
Poraz da se izbori za osnovne mehanizme opstanka hrvatskog naroda. Poraz da ostavi strukturu koja će generirati najbolje kadrove. Poraz da hrvatskom narodu osigura mirno političko okruženje u kojem će se razvijati.
Za nekog tko je vladao preko 20 godina, to je jako loše.
