Općinski sud u Mostaru donio je rješenje kojim je određena mjera osiguranja u slučaju razrješenja Donke Jovića s dužnosti direktora, odnosno zamjenika direktora Agencije za privatizaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona.

Prema informacijama objavljenim u medijima, Sud je Vladi HNK i Agenciji za privatizaciju naložio da se suzdrže od svakog ometanja Jovića u obavljanju poslova i dužnosti direktora/zamjenika direktora Agencije, te da mu omoguće nesmetano izvršavanje ovlasti koje proizlaze iz Zakona o kantonalnoj Agenciji za privatizaciju, Statuta Agencije i internih akata.

Istim rješenjem zabranjeno je provođenje i izvršenje odluke od 24. juna 2026. godine kojom je Jović razriješen prije isteka mandata.

Sud je, između ostalog, zabranio promjenu upisa ovlaštene osobe u nadležnim registrima, imenovanje vršioca dužnosti ili druge osobe na njegovo mjesto, primopredaju dužnosti, kao i druge pravne ili faktičke radnje kojima bi se promijenilo stanje koje je postojalo prije odluke o razrješenju.

Sud problematizirao obrazloženje razrješenja

U obrazloženju odluke, kako je objavljeno, navedeno je da je Jović na dužnost imenovan na mandat od četiri godine, počevši od 4. marta 2025. godine, ali je razriješen već 24. juna 2026.

Posebno je značajan dio obrazloženja u kojem Sud navodi da u odluci o razrješenju nedostaju konkretnije informacije o tome šta je, kada i na koji način predstavljalo povredu službene dužnosti.

Sud je također ocijenio da bi promjena postojećeg stanja mogla otežati eventualni povratak Jovića na dužnost ukoliko u nastavku sudskog postupka bude utvrđeno da je razrješenje bilo nezakonito.

Važno je naglasiti da se radi o mjeri osiguranja, a ne o konačnoj odluci kojom je pravosnažno utvrđeno da je razrješenje bilo nezakonito. Konačna zakonitost odluke o Jovićevom razrješenju bit će predmet daljnjeg sudskog postupka.

Zalihić: „Vrijeme je pokazalo čije su tvrdnje istinite“

Istovremeno se razvilapolemika na društvenim mrežama između bivšeg zastuonika u Skupštini HNK, Armanа Zalihića i ministra finansija HNK Adila Šute o razlozima Jovićevog razrješenja, procesu privatizacije Hotela „Zenit“ u Neumu i navodnoj službenoj zabilješci.

Prvo je na sudsku odluku reagirao Arman Zalihić, koji je ranije tvrdio da je Jović razriješen zbog pokušaja da dovrši proces privatizacije Hotela „Zenit“ u Neumu.

Zalihić podsjeća da su njegove ranije tvrdnje demantirali ministar finansija HNK Adil Šuta i SDP HNK, navodeći da je Jović razriješen zbog navodnog nedoličnog ponašanja prema članovima Vlade.

„Iako sam bio prilično siguran u svoje tvrdnje o razlozima smjene, budući da imam nultu toleranciju prema bilo kakvom nasilju, pustio sam vrijeme da pokaže čije su tvrdnje istinite – moje ili tvrdnje ministra Adila Šute i SDP-a HNK“, naveo je Zalihić.

On smatra da odluka Općinskog suda u Mostaru sada dovodi u pitanje ranija objašnjenja o razlozima Jovićevog razrješenja, posebno zbog činjenice da je Sud ukazao na nedostatak jasnog obrazloženja o navodnoj povredi službene dužnosti.

Zalihić dalje iznosi tvrdnje o sadržaju navodne službene zabilješke Donke Jovića, prema kojoj je Jović određene članove Vlade HNK navodno informirao o sudskoj odluci vezanoj za Hotel „Zenit“, činjenici da je kompanija Bingo platila hotel i preuzela obavezu ulaganja od 30 miliona KM, kao i o procesu koji je trebao dovesti do zaključenja sporazuma.

Prema Zalihićevim navodima, Jović je u toj zabilješci naveo i da mu je navodno traženo da u komisiju za sporazum imenuje Draganu Parmać, uz obrazloženje da je „hrvatski interes da Bingo ne kupi hotel u Neumu“, što je on, prema Zalihićevim tvrdnjama, odbio jer bi smatrao da to nije u skladu sa zakonom.

Šuta: „Zabilješka nije dostavljena članovima Vlade“

Na Zalihićeve tvrdnje reagirao je ministar finansija HNK Adil Šuta, koji je posebno osporio dio koji se odnosi na navodnu službenu zabilješku te je demantirao da je ona dostavljena ministrima.

Šuta traži od Zalihića da javno pokaže dokaz da je dokument zaista dostavljen Vladi HNK kao kolektivnom tijelu, odnosno članovima Vlade, a ne samo predsjednici Vlade.

„Pitanje je šta pisac smatra pod Vladom HNK!? Molim da dostaviš dokaz da je to stvarno dostavljeno članovima Vlade kao kolektivnom tijelu ili je dostavljeno samo predsjednici Vlade“, poručio je Šuta.

Ministar je otišao i korak dalje, navodeći:

„Ako imaš dokaz da su ministri kao članovi Vlade HNK dobili navedenu zabilješku, ja ovdje javno izjavljujem da podnosim neopozivu ostavku.“

Šuta je Zalihića pozvao da se, ukoliko takav dokaz ne postoji, javno izvini zbog, kako je naveo, „kleveta i laži“ koje je zaključio iz navodne službene zabilješke.

„Mislim da imaš dovoljno ozbiljnih tema za predizbornu kampanju, a ne da se služiš lažima i netačnim navodima“, poručio je Šuta.

Šuta objavio i korespondenciju s Bingom

U nastavku polemike ministar Šuta objavio je i vlastitu službenu korespondenciju s kompanijom Bingo, koja se odnosi na predmet HTD „Zenit – Bro“ d.o.o. Neum.

Iz dokumenta od 21. jula 2026. godine, koji je potpisao Šuta, vidljivo je da je Ministarstvo finansija HNK odgovorilo na akte koji se odnose na ovaj predmet.

Šuta u dokumentu navodi da se na sjednicama Vlade HNK nije vodila rasprava niti odlučivalo o pokretanju spora o statusu Nadzornog odbora društva HTD „Zenit – Bro“ d.o.o. Neum.

Također navodi da je akt broj 01-1-15-1248-1/26 od 1. juna 2026. godine, prema njegovom tumačenju, lični stav predsjednice Vlade HNK, a ne zvanični akt Vlade Kantona, budući da je naslovljen na Ured predsjednice Vlade.

U dokumentu se dalje navodi da je ministar finansija HNK saglasan da se postupa u skladu sa svim pravosnažnim sudskim presudama, pa tako i u predmetu „Zenit“, ali da se predmetna pravosnažna sudska presuda ne može izvršiti na teret HNK jer su sredstva već utrošena u budžetu HNK za 2024. godinu.

Slučaj Donke Jovića tako je otvorio širu raspravu o načinu na koji se u HNK vodio proces vezan za Hotel „Zenit“ u Neumu, privatizaciju, sudske odluke i odnose između kantonalnih institucija i Agencije za privatizaciju.

Šta je sud zapravo odlučio?

Kantonalni sud u Mostaru je 20. decembra 2023. godine donio pravosnažnu presudu kojom je Agenciji za privatizaciju HNK naloženo da, na osnovu odluke o proglašenju najbolje ponude od 30. septembra 2015. godine, zaključi ugovor o prodaji 79,73 posto državnog kapitala u HTD „Zenit-Bro“ d.o.o. Neum kompaniji „Bingo“ export-import Tuzla. Rok za zaključenje ugovora bio je 30 dana od pravosnažnosti presude.

Posebno je važan dio izreke presude koji kaže:

„U slučaju da Agencija za privatizaciju HNK ne postupi u ostavljenom roku, ova presuda će zamijeniti ugovor o prodaji 79,73 posto državnog kapitala u privrednom društvu HTD ZENIT-BRO d.o.o. Neum.“

Dakle, prema onome što je javno objavljeno, nije se radilo samo o tome da sud „preporučuje“ ili nalaže Agenciji da ponovo razmotri Bingovu ponudu. Sud je utvrdio obavezu zaključenja ugovora, a predvidio je i pravnu posljedicu ako Agencija to ne učini u ostavljenom roku – sama presuda zamjenjuje ugovor.

Presuda se mora provesti – odgovornost više nije samo političko pitanje

Pravosnažna presuda Kantonalnog suda u Mostaru od 20. decembra 2023. godine predstavlja pravno obavezujuću činjenicu i njeno provođenje ne može biti stvar političke volje, procjene ili trenutnih odnosa unutar institucija. Sud je jasno utvrdio obavezu Agencije za privatizaciju HNK da zaključi ugovor s kompanijom „Bingo“ export-import Tuzla, dok je istovremeno precizirano da, ukoliko Agencija to ne učini u ostavljenom roku, sama pravosnažna presuda zamjenjuje ugovor o prodaji 79,73 posto državnog kapitala HTD „Zenit-Bro“ d.o.o. Neum.

Drugim riječima, proces provođenja pravosnažne sudske odluke ne može biti zaustavljen administrativnim odugovlačenjem, političkim pritiscima ili donošenjem novih odluka kojima bi se pokušalo promijeniti stanje koje je sud već pravosnažno utvrdio. Pravosnažna sudska presuda nije preporuka niti prijedlog – ona je obavezujuća odluka.

Zato se pitanje više ne može svoditi samo na to ko je politički za, a ko protiv realizacije privatizacije „Zenit-Bro“. Ključno pitanje je hoće li nadležne institucije provesti pravosnažnu odluku suda i, ukoliko neće, ko će i na osnovu kojeg zakonskog ovlaštenja preuzeti odgovornost za njeno neprovođenje.

Ukoliko bi bilo utvrđeno da je neko svjesno i protivno zakonu opstruirao izvršenje pravosnažne sudske odluke, takvo postupanje ne bi bilo samo političko pitanje. Moglo bi otvoriti pitanje odgovornosti pred nadležnim pravosudnim institucijama, uključujući i eventualnu krivičnu odgovornost, ukoliko za to postoje zakonski elementi.

Zbog toga je teško očekivati da se proces provođenja ove presude može dugoročno zaustaviti. Pravosnažne sudske odluke imaju svoj tok i moraju biti provedene. Pitanje je samo hoće li ih nadležni provesti u skladu sa zakonom i preuzeti odgovornost za svoje postupke – ili će eventualnim opstruiranjem otvoriti mnogo ozbiljnije pitanje vlastite pravne odgovornosti.