Muftijstvo mostarsko oglasilo se ponovo povodom posljednjih saopćenja Hrvatskog narodnog kazališta Mostar, optužujući ovu instituciju za višedecenijsko kršenje zakona i skrivanje dokumentacije o izgradnji objekta na prostoru Lakišića harema. Iz Muftijstva poručuju da je ključno pitanje zakonitost gradnje na sakralnom prostoru muslimanskog mezarja, te traže odgovore o građevinskim dozvolama, vlasništvu nad zemljištem i statusu posmrtnih ostataka pronađenih tokom ranijih radova.

“Otužno je i tragikomično čitati ovih dana saopćenja Hrvatskog narodnog kazališta kojima se navodno, od Muftijstva mostarskog, brane ustavni poredak i zakoni države Bosne i Hercegovine. O zakonima pišu oni koji ih decenijama krše, koji dokumentaciju o izgradnji Hrvatskog narodnog kazališta na muslimanskom mezarju, na prostoru na kojem se nalaze neekshumirani posmrtni ostaci, kriju „kao zmija noge“.

Koristeći se jeftinim retoričkim dosjetkama koje nemaju veze s istinom i stvarnim stanjem, pokušavaju sakriti suštinski problem – pitanje zakonitosti objekta koji se gradi na sakralnom prostoru muslimanskog mezarja. Zašto bi odgovarali na teška pitanja o dozvolama kada je lakše govoriti o navodnim sigurnosnim prijetnjama, šerijatskoj opasnosti, rušenju pravnog poretka i slično?! Dovoljno je uzeti par riječi iz dokumenta fetve od pet stranica i prilagoditi to svojim trenutnim potrebama.

Zašto pojašnjavati kako je Općina Mostar u junu 1996. godine izdala građevinsku dozvolu za zemljište nad kojim više nije imala nadležnost? Kako neko može kao svoj ulog u ortakluk unijeti imovinu nad kojom nema pravo raspolaganja, kao što su to Općina Mostar i HNK Mostar učinili 7. augusta 1996. godine? Kako je nakon 22 godine samo promijenjen dokument iz 1996. godine? Na osnovu čega je taj dokument uopće bio valjan i gdje je njegov pravni kontinuitet?

Zanimljivi su ti mostarski skriveni „pravni“ skokovi.

U međuvremenu je neko otpečatio zapečaćeni objekat nelegalne Male scene Hrvatskog narodnog kazališta na Lakišića haremu, prijetio oružjem građevinskom inspektoru na Lakišića haremu, povećavao i širio kvadraturu objekta kazališta, u hodu mijenjao projekat, smjenjivao građevinske inspektore dok nije pronađen podoban i dao mu ekskluzivitet nad ovom nelegalnom gradnjom.

I gle čuda – dokumentacije nema!

Jer kako će je i biti kada Služba za građevinske propise Grada Mostara ne posjeduje arhivu, a voditelj postupka više ne radi u ovoj službi? Pa, je li tako?

Da bi ponovo izbjegli ova pitanja, iz Kazališta su se vratili starom receptu – priči o ugroženosti, pritiscima, opasnostima od muslimana i slično.

Nezabilježen je presedan da neka kulturna ustanova, gradska vlast ili politička partija tumači vjerozakon jedne vjerske zajednice, nastojeći pokazati da bolje poznaju vjeru i sakralni prostor te zajednice od same vjerske zajednice.

Ali to nije slučajno. Upravo je to i namjera.

Želi se oduzeti pravo Islamskoj zajednici, zakonom zagarantovano, da sama tumači šta predstavlja njen sakralni prostor.

U tome i jeste problem.

Smeta im što zakon ne dopušta da sami odlučuju kada će iskopati i ukloniti posmrtne ostatke iz nekog harema, zabraniti muslimanima da se ukopavaju, zabraniti da džamije imaju munaru i slično. Jer zašto bi Islamska zajednica tumačila šta je njen sakralni prostor kada Hrvatsko narodno kazalište sramno poručuje da Islamska zajednica nema pravni interes u postupku vezanom za oteti Lakišića harem?

Šta ima veze što se muslimanski posmrtni ostaci pronađeni tokom radova na Lakišića haremu još uvijek nalaze u sedam vreća u gradskoj mrtvačnici Sutina, gdje su po nalogu gradskih vlasti jednostavno uklonjeni? Šta ima veze što Islamskoj zajednici nikada nije omogućeno da se, nakon pronalaska skeleta, kompletan lokalitet arheološki istraži i ubicira kako bi se utvrdilo postojanje preostalih mezarova i, zasigurno, neekshumiranih tijela?

Zašto Islamskoj zajednici i muslimanima smeta što se na posmrtnim ostacima i na sakralnom prostoru muslimanskog mezarja diže nelegalno kazalište i što je na tom prostoru nelegalno uspostavljen parking gradskog javnog preduzeća?

Hrvatsko narodno kazalište, ali i drugi ranije pobrojani, po svemu sudeći, imaju neutoljivu želju da preuzmu ulogu ovlaštenog tumača, pravnog zastupnika Islamske zajednice i nadležnog sudije – pa da svi budemo zadovoljni i da to bude “jedna lijepa priča u gradu Mostaru”.

Sulude su to projekcije. Bolje bi bilo vratiti se u zakonske okvire.

Od istine i činjenica se ne može pobjeći” – stoji u objavi Muftijstva mostarskog.