Policija u Mostaru saslušala je svjedoke i ispitala dvije osobe osumnjičene za događaj u kojem je 20-godišnji mladić zadobio teške tjelesne povrede tokom tučnjave.
Kako je saopćeno iz policije, 29. augusta oko 3:50 sati dežurni ljekar Sveučilišne kliničke bolnice Mostar obavijestio je policiju da je na Odjel zaprimljen M. K. (2006.) iz Mostara, sa teškim tjelesnim povredama zadobijenim u tučnjavi.
U okviru istrage policijski službenici saslušali su svjedoke, dok su dvije osobe ispitane u svojstvu osumnjičenih. Nakon kompletiranja predmeta, protiv navedenih osoba Županijskom tužiteljstvu u Mostaru bit će dostavljen izvještaj o počinjenom krivičnom djelu.
M. K. je nakon incidenta hospitaliziran na Klinici za otorinolaringologiju SKB-a Mostar, na Odjelu za maksilofacijalnu hirurgiju. Iz SKB-a Mostar ranije je potvrđeno da je zadobio teške tjelesne povrede koje nisu bile opasne po život.
Prema navodima majke, mladića su nakon incidenta pretukli zaštitari noćnog kluba Daleka Obala. Ovi navodi, međutim, tek trebaju biti potvrđeni kroz policijsku i tužilačku istragu.
Iz noćnog kluba Daleka Obala ranije su saopćili da situaciju shvataju ozbiljno te da će nadležnim institucijama staviti na raspolaganje sve informacije potrebne za utvrđivanje činjenica i okolnosti događaja. Istovremeno su pozvali javnost da ne širi neprovjerene informacije, prijetnje i sadržaje koji mogu dodatno podizati tenzije.
Zaštitar nije policajac: Zakon jasno ograničava upotrebu sile
Slučaj je otvorio i pitanje šta zaštitari uopće smiju učiniti kada dođe do sukoba u ugostiteljskom objektu.
Prema Zakonu o agencijama i unutrašnjim službama za zaštitu ljudi i imovine FBiH, zaštitarske agencije nemaju policijska niti pravosudna ovlaštenja. Član 6. izričito propisuje:
„Agencija ne može imati policijska ovlaštenja niti ovlaštenja pravosudnih organa…“
Zakon, međutim, zaštitarima daje određena ovlaštenja u okviru zaštite ljudi i imovine. Tako član 27. predviđa da čuvar može upozoriti osobu da se udalji iz štićenog prostora, spriječiti neovlašten ulazak, a osobu zatečenu u izvršenju krivičnog djela može zadržati do dolaska policije.
Upotreba fizičke sile strogo je ograničena zakonom
Član 27. propisuje da čuvar može koristiti „najmanju potrebnu silu“, dok član 28. precizira da fizičku silu može upotrijebiti samo ako na drugi način ne može odbiti protupravni i neposredni napad kojim se ugrožava njegov život, život osobe koju štiti ili imovina koju štiti.
Zakon dodatno vrlo jasno kaže:
„Čuvar ne može (…) upotrijebiti silu veću od potrebne za odbijanje protupravnog napada.“
To praktično znači da zaštitar nema pravo nekoga prebiti, kažnjavati, osvećivati mu se ili nastaviti koristiti silu nakon što je opasnost prestala. Njegovo ovlaštenje nije ovlaštenje policajca da provodi represiju, nego ograničeno pravo da zaštiti ljude i imovinu i odbije neposredni protivpravni napad.
Ako zaštitar nekoga zadrži, dužan je odmah obavijestiti policiju, navesti razloge zadržavanja i postupati prema uputama policije do njenog dolaska.
Zakon također predviđa odgovornost za posljedice njihovog postupanja. Prema članu 35., agencija je dužna nadoknaditi štetu koju njen zaposlenik prouzrokuje pri obavljanju ili u vezi s obavljanjem poslova fizičke ili tehničke zaštite.
Upravo zbog toga će u konkretnom slučaju biti ključno utvrditi šta je prethodilo sukobu, je li postojao neposredni napad, ko je prvi upotrijebio fizičku silu, koliko je sila trajala i je li bila nužna i proporcionalna okolnostima.
Sama činjenica da neko radi kao zaštitar ne daje mu pravo na prekoračenje zakonskih ovlaštenja. Ako je sila korištena izvan zakonskih granica, odgovornost se utvrđuje pred nadležnim institucijama, bez obzira na to je li osoba bila angažirana kao zaštitar.
Istraga policije i postupanje Tužiteljstva sada bi trebali dati odgovor na najvažnije pitanje – je li u konkretnom slučaju korištena sila u granicama zakona ili je došlo do njenog prekoračenja.
