Dok se gradonačelnik Mostara Mario Kordić od jučer javno obračunava s gradskom inspektoricom Jasminkom Alićušić i ministrom građenja i prostornog uređenja HNK-a Bekirom Isakovićem zbog ukidanja urbanističke saglasnosti za izgradnju crkve Kristova Uskrsnuća u Centralnoj zoni, dokumentacija iz gradske administracije otvara još jedno, mnogo konkretnije pitanje: da li je Grad Mostar zbog načina na koji je utvrđena i primijenjena visina naknade za pogodnost građevinskog zemljišta – rente – ostao bez približno 250.000 KM?
Riječ je o iznosu koji nije zanemariv za gradski budžet, a posebno je važno utvrditi zbog čega je odluka kojom se povećava građevinska cijena, a time i iznos rente, donesena tek sredinom 2026. godine, i to nakon što je Mostarsko-duvanjska biskupija već dobila rješenje o plaćanju naknade za objekat u Centralnoj zoni.
Odluka za 2025. donesena u januaru, a za 2026. tek u junu
Gradsko vijeće Mostara je 30. januara 2025. godine donijelo Odluku o utvrđivanju prosječne konačne građevinske cijene jednog kvadratnog metra korisne stambene površine i visine naknade za pogodnost – rente na području Grada Mostara za 2025. godinu.
Tom odlukom utvrđena je prosječna konačna građevinska cijena od 1.750 KM po kvadratnom metru. Za prvu građevinsku zonu, u kojoj se obračunava renta od šest posto, naknada je iznosila 105 KM po kvadratnom metru.
Međutim, odluka za 2026. godinu donesena je tek 19. juna 2026. godine, na 19. redovnoj sjednici Gradskog vijeća. Objavljena je u „Službenom glasniku Grada Mostara“ 24. juna.
Novom odlukom prosječna konačna građevinska cijena povećana je na 2.217,20 KM po kvadratnom metru. Posljedično, renta za prvu građevinsku zonu povećana je sa 105 na 133,03 KM po kvadratnom metru.
Dakle, razlika iznosi 28,03 KM po kvadratnom metru, odnosno približno 26,7 posto. Za objekte koji podliježu obračunu rente u prvoj zoni, riječ je o značajnom povećanju prihoda koje Grad Mostar ostvaruje po ovom osnovu.
Odluka iz 2026. godine, prema članu 5, predviđa i valorizaciju prosječne građevinske cijene svaka tri mjeseca, na osnovu indeksa rasta cijena građevinskih radova koje objavljuje Zavod za statistiku.
Biskupiji rješenje izdato 12. maja: Renta obračunata po staroj cijeni
Posebno je zanimljiv dokument Odjela za urbanizam i građenje Grada Mostara, broj UPI-07/2-19-4826/26, od 12. maja 2026. godine.
U ovom dokumentu, koji se odnosi na zahtjev Mostarsko-duvanjske biskupije za legalizaciju započetih radova i nastavak izgradnje vjerskog objekta na parceli označenoj kao k.č. 1785/2, K.O. Mostar II, u Centralnoj zoni, navedeno je da je investitor obavezan uplatiti naknadu za pogodnost – rentu u iznosu od 996.476,25 KM.
Rješenje je, dakle, doneseno 12. maja, više od mjesec dana prije nego što je Gradsko vijeće usvojilo novu odluku o građevinskoj cijeni i iznosu rente za 2026. godinu.
Upravo tu nastaje suštinsko pitanje: zašto je odluka o utvrđivanju nove građevinske cijene, koja direktno utiče na visinu prihoda Grada Mostara, donesena tek 19. juna, kada je za jedan od najznačajnijih građevinskih zahvata u Centralnoj zoni već bio utvrđen iznos naknade prema ranijoj cijeni?
Prema obračunu zasnovanom na iznosu iz majskog rješenja i stopi rente za prvu zonu, primjena nove cijene značila bi približno 266.000 KM više za gradski budžet. To je iznos koji se ne može zanemariti i koji zahtijeva jasno objašnjenje nadležnih.
Ko je zakasnio s odlukom i zašto. Postoji li umišljaj?
Ovdje se ne radi samo o administrativnom kašnjenju. Odluka o prosječnoj građevinskoj cijeni i renti donosi se na godišnjem nivou i predstavlja važan instrument ostvarivanja budžetskih prihoda lokalne zajednice. U Mostaru je odluka za 2025. godinu donesena već 30. januara, dok se s odlukom za 2026. čekalo gotovo do polovine godine.
Zbog čega?
Da li je gradska administracija kasnila u pripremi materijala? Da li je gradonačelnik Mario Kordić, kao osoba koja rukovodi Gradom, bio upoznat s činjenicom da se nova odluka ne donosi na vrijeme? Kakvu je ulogu u ovom postupku imala načelnica Odjela za urbanizam i građenje Dragana Parmać?
I najvažnije: da li je neko u gradskoj administraciji znao da će odgađanje donošenja odluke imati direktne finansijske posljedice upravo u postupcima izdavanja rješenja za objekte na području Grada Mostara?
Posebno je važno utvrditi da li je u istom periodu bilo i drugih investitora kojima su naknade obračunate prema ranijoj, nižoj građevinskoj cijeni. Ako jeste, kolika je ukupna razlika i koliko je novca zbog ovakvog postupanja izostalo u gradskom budžetu?
Javnost ima pravo znati ko je odgovoran za izgubljenih 250.000 KM
Mario Kordić posljednjih dana insistira na zakonitosti postupaka gradskih i kantonalnih institucija u slučaju izgradnje crkve Kristova Uskrsnuća. Poziva na odgovornost inspektoricu i ministra, najavljuje krivične prijave i traži da se ispita svako postupanje koje je moglo nanijeti štetu investitoru.
Međutim, prije nego što od drugih traži odgovornost, gradonačelnik bi javnosti trebao odgovoriti na pitanja koja proizlaze iz dokumentacije Grada Mostara.
Zašto odluka o povećanju građevinske cijene nije donesena početkom godine? Zašto je rješenje o plaćanju rente za objekat u Centralnoj zoni izdato 12. maja, a nova odluka usvojena tek 19. juna? Ko je odgovoran za to što je investitoru obračunata naknada po nižoj cijeni i da li je Grad Mostar zbog toga izgubio približno 266.000 KM?
Ovo nisu političke konstrukcije niti proizvoljne optužbe. Ovo su pitanja koja proizlaze iz datuma, iznosa i sadržaja službenih dokumenata koje je donio sam Grad Mostar.
Zato nadležni istražni organi trebaju ispitati cjelokupan postupak, utvrditi ko je bio zadužen za pripremu i predlaganje odluke, kada je taj posao morao biti završen, zbog čega nije završen na vrijeme i da li je kašnjenje nekome donijelo finansijsku korist, a Gradu Mostaru nanijelo štetu.
Ako je Grad Mostar zbog nečijeg propusta ili svjesnog odgađanja izgubio stotine hiljada maraka, građani imaju pravo znati ko je za to odgovoran?
