| Nakon dobrovoljnog prihvatanja islama u 15. st. Bosnjaci pocinju da zive novim oblikom zivota na ovim prostorima izdvajajuci se tako po mnogo cemu od drugih slovenskih naroda koji su ih okruzivali. U vrijeme turske vladavine Mostar je izrastao u prepoznatljiv grad na cjelokupnom prostoru Balkana pa i sire, a njegov privredni, kulturni, prosvjetni i ekonomski uspon pocinje u 17. st. Kad su cete bosanskog sandzak-bega Ise Ishakovica zauzele Mostar on je bio obicno seoce na lijevoj obali Neretve da bi za vrijeme vladavine Osmanlija postao sredisnji centar Hercegovine pa i sire. Kulturno- historijski razvoj mu se moze pratiti od 1477. godine kada je u Popisnom defteru zabiljezeno da je imao 19 kuca (porodica) i jednog neozenjenog zitelja.(1)
Veliki broj ljudi od pera i maca poniklo je iz ovog grada, a na polju literature i nauke Mostar je dugo godina prednjacio u citavom Otomanskom carstu. Preko cetrdeset knjizevnika na orijentalnim jezicima zivjelo je i stvaralo ovdje, ostavljajuci iza sebe ogromno literarno blago, koje, nazalost, jos uvijek nije dovoljno istrazeno. Alhamijado pjesnistvo, takodjer, nije zanemarivo, iako je slabije umjetnicke i knjizevne vrijednosti. Treci tok knjizevnog stvaralastva jeste narodna epska i lirska pjesma koja je opjevala i zabiljezila sve znacajnije dogadjaje i licnosti u proteklih pet stoljeca. Naravno, darovitost i masta narodnog pjevaca razlicito su unoseni u odredjeni motiv, sto se, opet, kasnije odrazavalo na estetsku, umjetnicku, sociolosku i stilsku vrijednost same pjesme. Neke od kulturno- historijskih spomenika Mostara, narocito dogadjaje vezane uz njih, narodna pjesma je s puno emocija, bez idealizacije forme rasvjetljavala, tako otkrivajuci i samu etnicku, psiholosku, sociolosku i materijainu stranu opjevane licnosti. U ovom radu bice rijeci o nekoliko najznacajnih kulturno- historijskih spomenika vidjenih iz ugla narodnog pjevaca i pjesme. KARADJOZ-BEGOVA DZAMIJA Karadjoz-begova dzamija je jedna od najljepsih u citavoj Bosni i Hercegovini. Iz natpisa koji se nalazi uklesan iznad ulaznih vrata vidljivo je da ju je podigao Mehmed sin Ebu Seadetov 965. godine po Hidzri ili 1557/58. i da je bio poznat po svom nadimku Karadjoz (crnook).(2) On je i jedan od najvecih dobrotvora koje je Mostar zapamtio. Umro je u Mostaru oko 1564. godine, a njegova dzamija je usla u pjesmu i postala poznata, osim po ljepoti i vitkoj munari, po mladim mujezinima koji su sa “bijela serefeta” posmatrali lijepe djevojke, udovice, puscenice ili nevjeste skoro dovedene, i tako narusavali elementarnu postojanost i namjenu munare sa koje se daje ezan i poziva na molitvu, sublimirajuci Boziju ljutnju u gromovima koji su je cesto udarali i alem joj rusili. O, dzamijo, Karadjoz-begova O, dzamijo, Karadjoz-begova, Klikovala Hercegovka vila Klikovala Hercegovka vila CEJVAN-CEHAJINA DZAMIJA
Nekoliko razlicitih pjesama, ali sa istim motivom, zabiljezilo je nestanak zlatne jabuke i jamcenje lijepe djevojke, kcerke gradskoga dizdara, za svoga momka, koji pod teskim mukama priznaje da je ukrao od zlata jabuku da bi skovao dragoj belenzuke. U bosnjackoj narodnoj pjesmi, bilo epskoj ili lirskoj, nije poznat motiv kradje sa sakralnog objekta zbog ljubavi, ali ovdje on svjedoci i odslikava veoma emocijalno primjer ljubavne zrtve zasnovane vjerovatno na realistickom i istinitom dogadjaju. |
Cejvan-cehajina dzamija se nalazi nedaleko od Starog mosta neposredno uz lijevu obalu Neretve, a sagradjena je 960. godine po Hidzri ili 1552./53. U narodnu pjesmu je usla zato sto je imala zlatan alem i bila pokrivena olovom.
|
|
CEJVAN-CEHAJIN MEKTEB
U historijskom razvoju Mostara mektebi su imali nezamjenjivu ulogu, jer su uporedo s medresama sve do kraja 18. st. bili jedine prosvjetne ustanove u kojima se sticalo znanje. Za nas je posebno interesantan Cejvan-cehajin mekteb koji je bio podignut uz njegovu dzamiju prije 1554. godine i radio sve do 1945. godine. U svojoj zakladnici Cejvan je odredio da se trose po dva dirhema dnevno za nabavku voca, ili ukoliko ovog ne bude, raznih drugih slatkisa koji ce se dijeliti djeci svakog cetvrtka poslije podne.(8) Zato je ovaj mekteb u narodu poznat kao “secer mejtef” u kome je ponekad ucilo po tristo djevojaka i cetiristo mladih momaka, postao temom nekoliko lirskih pjesama, koje su, opet, svaka na svoj nacin opjevale dogadjaje u njemu i okolo njega, a posebno ljubav izmedju Omer-efendije i kalfe mlade Umihane.
U Mostaru secer-mejtef kazu
U Mostaru secer-mejtef kazu,
u njem uci trista djevojaka.
Hodza im je Omer-efendija,
kalfa im je lijepa Emina.
Pred njome su tri citaba bila.
Progovara lijepa Emina:
“Znade l’ hodza, sto citabi kazu?
Jedan veli, da se hodza zeni!
Drugi veli: nemoj izdaleka,
treci veli: kalfu iz mejtefa”!
Progovara Omer-efendija:
“Hoces li me, lijepa Emina”?
“Hocu, hodza, prevarit te necu”! (9)
U Mostaru sikli mekteb, kazu
U Mostaru sikli mekteb, kazu,
u mektebu trista djevojaka,
cetiristo mladih je momaka!
Hodza im je Omer-efendija,
kalfa im je mlada Umihana.
Pred njom stoji od zlata pestahta,
na pestahti tri nova citaba.
Hodza pita mladu Umihanu:
“Umihano, sta citabi kazu”?
“Prvi veli – da se hodza zeni,
drugi veli – nemoj sa daleka,
treci veli – kalfu iz mekteba”! (10)
CARSKA TABIJA (TVRDJAVA)
Carska tabija (tvrdjava) je sagradjena u 17. st. na lokalitetu Suhodoline i u njoj je bila smjestena uprava policije i zatvor. Sa Tabije je pucao top i dizan bajrak svakog petka, o bajramima, i na sultanov rodjendan, te prilikom dolaska na prijesto sultana, kao i prilikom rodjenja na carskom dvoru.(11) Posebno je dirljivo i toplo opjevana u pjesmi “Zaljulja se mostarska munara” gdje je do izrazaja dosla ljepota glasa i stasa Lakisica Fate cija je pjesma odjekivala po krsnu Mostaru i cula se sve do Carske tabije gdje je bio “gondze Mehemede”, i kome je slusajuci pjesmu svoje jauklije carski asker bivao laksi. U narodnim pjesmama ispjevanim u Mostaru i o Mostaru, cini se, ipak, da je u ovoj pjesmi Tabija dobila svoj najljepsi jezicki, stilski, i emotivni izricaj.
… Progovara Lakisica Zlata:
“Ne kuni me, moja mila majko,
Ja ne pjevam pored mujezina,
Nit’ softama dertove razbijam.
Kad zapjevam s Luke na Carine,
Pjesma jeci do carske tabije,
Do onijeh carskijeh nizama.
Medj’ njima je gondze Mehemede.
Kad zacuje pjesmu na tabiji,
On se sjeti svoje jauklije,
Jauklije Lakisica Zlate
Sto ga ceka tri godine dana,
Dok joj Meho iz askera dodje… (12)
CIRICA HAN
Pice pili age Mostarani
Po tenhanu u Cirica hanu…
Ovako narodna pjesma predstavlja jedno od sastajalista mostarskih aksamlucara koji su provodili i dangubili sate i sate u ovom objektu lociranom na Luci nedaleko od lijeve obale Neretve. Kao i druge gradove u Bosni i Mostar su za vrijeme turske uprave krasili hanovi koje je Austrija ubrzo po dolasku porusila. Spomen Cirica hanu nalazimo u ljubavnoj pjesmi “U Mostaru pred Cirica hanom” koju je 1932. godine objavio N. Buconjic u Napretkovom kalendaru kao i u epskoj pjesmi “Pogibija Culekova” koju je objavila Bosanska vila od 28.2.1906. godine.
U Mostaru pred Cirica hanom
U Mostaru pred Cirica hanom
Prodaje se lijepa djevojka;
Kupuju je svi Mostarci redom
A niko je kupiti ne moze.
Govorila lijepa djevojka:
“Zalud vama svi Mostarci redom,
Niko mene kupiti ne moze
Jer ja n'jesam roba na prodaju
Vec djevojka koja ceka momka:
Otiso je robu kupovati
Preko sinja mora u Mlecima.
Kad se dragi iz Mletaka vrati
Bez ijedne pare i dinara,
Dacu njemu srce iz njedara”.
Pogibija Culekova
… Pocese se age sastajati
U Mostaru u Cirica hanu
Mrku piju kahvu iz fildzana
I zestoku mostarsku rakiju
O svacemu zbore i govore
…………….
Taman oni u rijeci bili
Doklen stade tutanj niz carsiju
Dok evo ti zorna bega mlada
Sa sred Gacka Cengica Dedaga
Razja’ ata pred Cirica hanom
Pa na balcak navalio ruku…
BISCEVICA COSAK
I ovaj kulturno- historijski objekat se nalazi uz lijevu obalu Neretve, sagradjen je krajem 18. st. i jedan je od najljepsih koje je podigla Turska carevina u Mostaru. Na veoma neuobicajen nacin opjevan je u narodnoj pjesmi “Ale-pehlivan i Morica Begaja” koja govori o dolasku nekog Ale-pehlivana u Mostar i njegovoj igri na konopu od bijele Halebine kule do bijela coska Biscevica iz koga ga je posmatralo devet djevojaka, a medju njima i Begaja Moric Alaj-bega zbog cije ljepote veliki pehlivan gubi ravnotezu i pada u zelenu travu. Varijantu ove pjesme s identicnim likovima objavila je prof. Dzenana Buturovic u knjizi “Morici” 1983. godine pod naslovom “Pehlivani pod Gradisko pali”. Ovom prilikom, ipak, donosimo u cjelosti pjesmu koja je opjevala nesvakidasnji dogadjaj u nasem gradu.
Ale pehlivan i Morica Begaja
Sokolovi Savu preletise,
Pehlivani u Mostar dodjose,
U cetvrtak tenefe popese,
A u petak igru zapocese.
Igru igra Ale-pehlivane
Od bijele Halebine kule
Do bijela coska Biscevica.
U tom cosku devet divojaka:
Dvi muftine, a dvi kadijine
I cetiri Arif efendine
I Begaja Morica Alaj-bega.
Lipo igra Ale-pehlivane,
Al’ je Ali noga postuknula,
Pade Ale u zelenu travu.
Dizalo ga malo i golemo,
Niko Alu dignut ne mogase,
Dok ne dodje devet divojaka.
Primice se Morica Begaja,
Pa govori Ali-pehlivanu:
“Ustan gore, Ale-pehlivane”.
Za to Ale haje i ne haje;
Opet veli Morica Begaja:
“Ustan gore, draga duso moja,
Na poklon ti bilo lice moje”.
Kad je Ale razumio rici,
On se skoci na noge lagane,
Pa je uze za bijelu ruku,
Odvede je sobom pred kadiju,
Pa je vinca sebi za ljubovcu.
Lip je s njome svoj vik vikovao,
A jos lipsi porod izrodio:
Dvije sceri i cetiri sina. (13)
Smrt pehlivan Alije
Dva sokola Savu priletise
I u Mostar haber donesose,
Da dolazi Pehlivan Alija.
Podigla se mostarska gospoda,
U subotu konope mecali,
U nedilju igru zamecali.
Igru igra Pehlivan Alija,
Gledalo ga malo i veliko,
Dvi unuke Ali kapetana,
I dvi ceri mostarskog vezira
I Rukija Dukatarevica,
I Djulsuma Defterdarevica,
Gondje Bejza Cengic Alibega.
Hiti ocim’ Pehlivan Alija,
Na Bejzadu Cengic Alibega,
Ale pade, majstor mu dopade:
“Moj Alija zalosna ti majka
I do sad si iso po konopu,
Ali nisi pado sa konopa”.
“Projdi me se majstor Pehlivane,
Gledec Bejzu Cengic Alibega,
Na njojzi mi oci ostadose
Ajin bejin bi od ovog svita”.
Umri Ale, zalosna mu nane!
(Nusret Omerika, MOST 1999. god.)
