Područje na desnoj obali Neretve bilo je načičkano mnogim baščama i voćnjacima. Blagotvorna Radobolja, koja protječe ovom zapadnom stranom grada pružala je iznimnu pogodnost za njihovo navodnjavanje.
Kroz ove prostore nekadašnje ”žitnice Mostara” bila je razgranata čitava mreža kanala (đeriza) ne samo za natapanje već i za potrebe domaćinstava.
Vlasnici ovih nekada plodnih mostarskih bašča, održavali su kanale i njima se još odavno koristili za navodnjavanje svojih posjeda. Ponekad je znalo doći i do sporova medu baštovanima oko korištenja ove vode. Tako se 5. juna 1742. godine (1. rebia 1155. god. po hidžri) pred mostarskim sudom vodila rasprava oko korištenja vode za natapanje. Naime, Ibrahim sin Smailov, iz Baba Beširove mahale (protezala se od istoimene džamije na Balinovcu do Bakšima) tužio je nekolicinu stanovnika Lakišića mahale (Ričina) zbog navodnjavanja imanja vodom koja je đerizom dovedena iz Radobolje.
Iz Radobolje u kanale voda se većinom crpila pomoću sakkija (kolo, točak, dolap) kojih je bilo bezbroj i sa lijeve i sa desne strane rijeke. Posebno ih je puno bilo na nekada prostranim Dadića posjedima, koji su se prostirali na prostoru Bakšima, Bara, Cima i Ilića.
Vremenom se na potezu od Ćatića česme do Bakšima izgradio sistem betonskih kanala, a u donjem toku Radobolje bilo je u funkciji dosta kola (sakkija).
I do danas su sačuvani temelji nekih od ovih kola uz Radobolju npr. Ćatića kolo, Duranovića kolo, Bakamovića kolo, Džinovića kolo, a Šarića kolo se obrušilo od dotrajalosti 1938. godine.
Za napajanje bašča postojao je među vlasnicima posjeda dogovor i znala se satnica od kada do kada se natapa (poji) nečija bašča da bi se izbjegli nesporazumi i nesuglasice.
Tako je porodica Muhameda ef. Karabega iz Ilića sačuvala Raspored natapanja zemljišta koji je sačinila Vodna zadruga za natapanje polja u Cimu – srez Mostar, za 1932. godinu. Ovaj Raspored se odnosi na natapanje zemljišta koja su spadala u područje ove Zadruge, a prostirala su se na lijevoj strani rijeke Radobolje. Rasporedom je obuhvaćeno 29 posjeda: Čale Jure (bivše vlasništvo porodice Haljevac), Borozan Đorđe i Todo, Čale Mara (bivše vlasništvo porodice Haljevac), Hadžiosmanović Muhamed, Muhared i Hanifa Kajtaz, Alikalfić Ibrahim, Bošnjak Marko, Alikalfić Ahmetaga, Borozan Risto (bivše vlasništvo Alikalfića), Borozan Đorđo, Novo Munta, Borozan Tode, Alikalfić Ibrahim, Markotić Pavo, Markotić Marijan, Borozan Rade i braća, Šarac Ante, Zadro Marko, Hadžioman Salih, Krešić Jure, Zadro Marko, Džonkić – Marinović Jure, Karabeg Muhamed ef., Rozić Ante, Hadžiosmanović Bećir, Karabeg Muhamed ef., Karabeg Ali ef., Karabeg hadži Ahmet ef., Karabeg hadži Ahmet ef. (u Omera).
Raspored sadrži imena i prezimena vlasnika zemljišta, broj katastarske čestice, ukupnu površinu zemljišta koja će se natapati i satnicu-vrijeme natapanja određenu prema ukupnoj površini zemljišta. Ugovor o ovom rasporedu je sačinjen u Cimu 12 januara 1932. godine pod brojem 8/32. ad., i potpisan je od članova odbora Zadruge Ivana M. Kljaje, Ivana Blaževića i predsjednika odbora Zadruge Ahmeta hadži Karabega.
(Salko Šarić, MOST 2006.)
