Uoči predstojećih izbora razgovarali smo s Adnanom Pobrićem, predsjednikom Gradske organizacije stranke Naprijed Mostar i nosiocem liste Koalicije NES BiH – PDA – Naprijed za Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine.
U razgovoru za naš portal Pobrić govori o prioritetima s kojima izlazi pred birače, ulozi državnog parlamenta i pitanjima koja direktno utiču na život građana. Poseban fokus stavljen je na Mostar i Hercegovinu, položaj ovog dijela zemlje u državnim politikama, funkcionisanje institucija i evropski put BiH.
BHRT je godinama u ozbiljnoj finansijskoj i institucionalnoj krizi. Da li BiH može biti evropska država bez funkcionalnog javnog RTV servisa na državnom nivou? I šta biste konkretno predložili kao rješenje za stabilno finansiranje BHRT-a?
– Ne može. Država koja želi biti evropska mora imati institucije koje funkcionišu, a funkcionalan javni RTV servis na državnom nivou dio je ozbiljne demokratske države.
Problem je što se BHRT godinama nalazi u političkoj čekaonici. Kada treba govoriti o njegovom značaju, svi su za javni servis. Kada treba riješiti njegovo finansiranje, onda odjednom svi pronađu neki novi razlog zašto se to ne može.
I tako godinama.
Kod nas izgleda problemi mogu imati duži politički staž od ljudi koji su ih trebali riješiti.
A onda ti isti ljudi ponovo izađu pred građane i kažu da će sada riješiti ono što nisu riješili prethodnih deset, dvadeset ili trideset godina. Valjda im je za prethodne mandate nedostajao samo još jedan mandat.
Kao parlamentarac bih insistirao da se u roku od šest mjeseci zakonom uredi stabilan i predvidiv model finansiranja BHRT-a. Finansiranje ne smije zavisiti od političke dobre volje, dnevnih političkih dogovora niti od toga ko je trenutno na vlasti.
Ali stabilno finansiranje ne znači blanko ček.
Ako građani finansiraju javni servis, moraju znati kako se njihov novac troši. Zato bih insistirao na potpunoj finansijskoj transparentnosti, redovnom objavljivanju prihoda, rashoda, obaveza i rezultata poslovanja, kao i jasnoj odgovornosti upravljačkih struktura.
Država mora zaštititi BHRT od političkog pritiska, ali BHRT mora zaštititi novac građana od neodgovornog upravljanja.
Ne može više biti princip dajte novac, a za rezultate ćemo se dogovoriti.
Taj film smo već gledali.
I upravo zato smatram da građani imaju pravo pitati političare koji su decenijama imali priliku da riješe ovakve probleme šta su čekali.
Ako nešto niste uspjeli riješiti za nekoliko mandata, onda nije dovoljno pred izbore reći da ćete to riješiti u narednom.
Građani imaju pravo tražiti rezultat, a ne novu reprizu istog obećanja.
Je li problem BiH danas nedostatak zakona ili nedostatak političke volje da se postojeći zakoni provode? Drugim riječima, treba li nam više novih zakona ili konačno ozbiljna primjena postojećih?
– Nama prvenstveno nedostaje odgovornosti. Imamo dovoljno zakona da njima možemo napuniti nekoliko kancelarija. Problem je što je njihova primjena često mnogo tanja od njihovih stranica.
Kada običan građanin zakasni sa obavezom, sistem vrlo brzo pronađe način da ga podsjeti da zakon postoji. Kada institucija kasni mjesecima ili godinama, onda dobijemo čuvenu rečenicu procedura je u toku.
Kod nas izgleda procedura ima duži životni vijek od čovjeka.
Naravno, postoje zakoni koje treba mijenjati i donositi nove tamo gdje su stvarno potrebni. Ali ne prihvatam politiku u kojoj se svaki problem rješava tako što se napiše novi zakon, a onda se postojeći zakon ostavi da skuplja prašinu.Kao parlamentarac bih insistirao na tome da se za ključne zakonske obaveze uvedu jasni rokovi, odgovorne institucije i javno praćenje realizacije.
Za svaku ozbiljnu reformu građani moraju znati ko je odgovoran, šta treba uraditi, do kada i šta se dešava ako se obaveza ne izvrši.
Parlament ne smije biti samo fabrika zakona. Mora biti mjesto kontrole vlasti. Ako institucija ne provodi zakon, parlamentarci moraju pitati zašto.Ako kasni, mora se znati zašto. Ako neko ne radi svoj posao, mora postojati odgovornost. Poseban problem je selektivna primjena zakona. Ako isti zakon drugačije važi za običnog građanina, a drugačije za politički moćnog čovjeka, onda to nije vladavina prava nego vladavina privilegije. I tu dolazimo do odgovornosti političara. Ne može neko trideset godina biti dio vlasti, a onda se pred izbore pojaviti kao da je upravo otkrio probleme ove države. Ako ste imali funkciju, imali ste i odgovornost.
Ako ste imali odgovornost, onda građani imaju pravo pitati šta ste uradili.
Građani ne traže savršene političare nego odgovorne.
Svi političari govore da su za EU. Koju biste jednu reformu izdvojili kao prioritet bez kojeg BiH ne može napraviti ozbiljan evropski iskorak?
– Ustavnu i institucionalnu reformu. Ali ne reformu protiv bilo kojeg naroda ili identiteta. Reformu protiv nefunkcionalnosti. Svi govore da žele Evropu, posebno pred izbore. Tada se evropske zastave pojave brže nego konkretni rezultati. Ali Evropa nije fotografija ispred zastave Evropske unije. Evropa je sistem u kojem institucije rade, zakon važi i kada se političaru ne sviđa i u kojem građanin ne mora imati stranačku vezu da bi ostvario svoje pravo.
Nama treba država u kojoj legitimna kolektivna prava jesu zaštićena, ali nisu izgovor za beskonačne blokade. Istovremeno, svaki građanin mora imati jednaka osnovna politička i građanska prava.
Kao parlamentarac insistirao bih na konkretnom planu ustavnih i institucionalnih reformi sa rokovima, odgovornim institucijama i javnim praćenjem realizacije. Moramo smanjiti mogućnost institucionalnih blokada, povećati odgovornost izvršne vlasti, osigurati jednakost građana pred institucijama i uskladiti naše zakonodavstvo sa evropskim standardima i sudskim odlukama.
Ne želim ukidati ničiji identitet. Ali želim ukinuti politički izgovor da zbog identiteta država mora biti nefunkcionalna.
Jer ako smo za Evropu samo kada treba održati govor, onda možemo osnovati Ministarstvo evropskih parola. Tu bismo vjerovatno već bili regionalni lider. Ali građani ne žive od parola. Žive od institucija, pravde, sigurnosti, posla i mogućnosti da svojoj djeci ostave normalnu državu. I ne mogu prihvatiti da ljudi koji su decenijama imali priliku mijenjati sistem danas ponovo nude sebe kao rješenje za iste probleme.
Ne može se politička odgovornost resetovati svakim izbornim ciklusom, jer građani pamte.
Vi ste predsjednik Gradskog odbora NAPRIJED! Mostar. U Mostaru već godinama postoji problem institucionalnog funkcioniranja i pitanje formalnog usvajanja Statuta Grada. Da li će NAPRIJED insistirati da Gradsko vijeće konačno riješi to pitanje?
– Hoće. I važno mi je naglasiti da o ovom pitanju nisam počeo govoriti sada kada sam kandidat za Parlament BiH. O tome sam javno govorio još 2024. godine. Dakle, ovo nije izborna tema koju sam izvukao iz ladice zato što se približavaju izbori.
Moj stav je jasan. Gradsko vijeće mora konačno otvoriti pitanje formalnog usvajanja Statuta Grada Mostara, jasno utvrditi pravni status i proceduru i donijeti odluku u odgovarajućem postupku.
Nakon toga treba otvoriti i pitanje usklađivanja Statuta sa ustavnim standardima, izbornim propisima i relevantnim sudskim odlukama, ali i pitanja mjesnih zajednica, položaja Ostalih, načina odlučivanja i drugih problema koji direktno utiču na život Mostaraca.
NAPRIJED! će insistirati da se o tome govori kroz institucije i da se napravi konkretan proces koji ima početak, rok i odgovorne ljude. Jer dosta je politike u kojoj se četiri godine razgovara o tome da ćemo početi razgovarati. To je već postala posebna mostarska disciplina. A onda pred izbore isti ljudi ponovo izađu pred građane i obećaju da će riješiti probleme koje su mogli riješiti i jučer. Kao da građani nemaju pamćenje. Građani pamte ko je imao funkciju, ko je imao većinu, ko je šutio,a ko je radio.
I zato mislim da politika mora prestati građane tretirati kao dugme za resetovanje političke odgovornosti.
Ako institucija godinama ne rješava pitanje koje je dužna riješiti, onda nije dovoljno pred izbore ponovo obećati da će ga riješiti.
Treba pokazati zašto nije riješeno ranije.
Mostar je često politički talac nacionalnih prepucavanja. Kako biste kao Mostarac i državni parlamentarac povezali interese Mostara sa državnim institucijama i otvorili više prostora za ekonomiju, investicije i nova radna mjesta?
– Mostar mora prestati biti poznat prvenstveno po političkim sukobima. Mora biti poznat po razvoju. Kao državni parlamentarac koristio bih ono što Parlament BiH stvarno ima na raspolaganju. Zakone, parlamentarne inicijative, budžet, parlamentarni nadzor i kontrolu rada državnih institucija. Neću obećavati ono što Parlament BiH ne može uraditi. Ne može parlamentarac sutra otvoriti fabriku. Ali može insistirati da država prestane biti prepreka onome ko želi otvoriti fabriku.
Može tražiti odgovornost, tražiti rokove,informacije, kontrolisati institucije. Posebno bih insistirao na razvoju Aerodroma Mostar, turizma, energetike, infrastrukture, univerziteta i privrede. Za svaki projekat od državnog interesa mora se znati koliko košta, odakle se finansira, ko je odgovoran, koji je rok i šta građani dobijaju.Investitoru ne treba politička predstava,
Investitoru treba pravna sigurnost,poznata procedura, rokovi i institucija koja odgovara.
Ako čovjek mjesecima čeka jedan papir, nije rješenje reći mu da bude strpljiv.
Nije došao da testira svoje strpljenje. Došao je da uloži novac i zaposli ljude. Zato bih insistirao na digitalizaciji procedura, jasnim rokovima i javnom praćenju predmeta. Ako nakon četiri godine imamo samo više konferencija, više saopćenja i više fotografija sa otvaranja, onda nismo razvijali Mostar. Samo smo unaprijedili politički album,a od albuma se ne živi.
I upravo tu vidim najveći problem naše politike. Previše ljudi decenijama upravlja problemima, a premalo ih rješava.
Onda se ponovo kandiduju i traže povjerenje za još četiri godine. Ja mislim da građani imaju pravo pitati šta je urađeno u prethodne četiri,a ne šta će se uraditi u sljedeće. Jer obećanje je najjeftiniji dio politike,a rezultat najskuplji.
Hercegovina često ima osjećaj da je na margini državnih politika. Šta bi, po vašem mišljenju, država BiH trebala konkretno uraditi za infrastrukturu, privredu, turizam i energetiku Hercegovine?
– Ne želim više da se Hercegovina spominje samo kada treba održati predizborni skup. Hercegovina ne smije biti mjesto gdje političari dođu po aplauz, obećaju razvoj, fotografišu se i onda se nakon izbora vrate u Sarajevo i zaborave šta su obećali.
To je model koji traje decenijama. I ako se nakon trideset godina isti problemi ponavljaju, onda moramo biti pošteni i reći da nije problem samo u sistemu. nProblem je i u ljudima koji su imali priliku da taj sistem promijene.
Kao parlamentarac prvo bih tražio potpun pregled velikih državnih projekata koji se odnose na Hercegovinu.
Šta je planirano,koliko košta,koliko je novca osigurano,šta je urađeno,šta nije,ko je odgovoran.
To nije nikakva politička revolucija. U turizmu bih insistirao na povezivanju Hercegovine kao jedne velike razvojne i turističke priče. Konjic, Jablanica, Mostar, Stolac, Čapljina, Neum i drugi krajevi ne trebaju svako za sebe pokušavati biti turistička država.
Treba nam zajednička promocija, povezivanje ponude, duža sezona i veći prihod.
U energetici moramo koristiti ogroman potencijal sunca i vode, ali tako da Hercegovina od toga ima konkretnu korist.
Ne može Hercegovina davati prirodne resurse, prostor i energiju, a zauzvrat dobijati samo obećanja i fotografije političara u zaštitnim kacigama. U poljoprivredi treba povezati proizvođača sa preradom, tržištem i izvozom.
Privredniku moramo dati predvidiv sistem. Investitoru moramo reći pravila su jasna, rok je poznat i znate ko je odgovoran.
Jer ako čovjek mora obići deset institucija da bi otvorio firmu, problem nije što nema investitora.
Problem je što smo mu unaprijed objasnili da mu je lakše investirati negdje drugo. Ja želim politiku koja će se mjeriti rezultatima. I zato mislim da je vrijeme da građani počnu postavljati jedno jednostavno pitanje svakom političaru koji ponovo traži mandat.
Šta ste uradili do sada,a ne šta ćete uraditi?
Budućnost je uvijek puna obećanja. Mnogo je teže objasniti prošlost. A nakon trideset godina političkog upravljanja ovom zemljom, prošlost više nije tuđa odgovornost. Ona je politički račun. Ja ne tvrdim da jedan parlamentarac može promijeniti cijelu državu. Ali jedan parlamentarac može odbiti da šuti, može postaviti pitanje koje vlast ne želi čuti, može tražiti dokument koji neko ne želi pokazati, može pokrenuti inicijativu, tražiti odgovor. To je ono što ja želim raditi. Ne želim biti predstavnik Sarajeva u Hercegovini,želim biti predstavnik Hercegovine u Sarajevu.
Neću obećavati čuda. Ali mogu obećati da neću od građana tražiti još četiri godine strpljenja za probleme koje su drugi imali decenijama da riješe.
Građani Bosne i Hercegovine više nemaju luksuz da čekaju još jednu generaciju političkih obećanja.
Predugo se čekalo,vrijeme je da se počne odgovarati za ono što nije urađeno.
