Piše: Nermin Bise
“Emotivno ispražnjen čovjek” koji sebe više ne vidi s istaknutim ambicijama u FK Velež ne govori samo par dana prije u rijetkim medijskim istupima, taj put u velikom intervjuu vodećem sportskom portalu u BiH, dakle ne govori u superlativima o Veležu, njegovim navijačima, Upravi, ambicijama, infrastrukturi.
Ko je uporedio taj istup, od jučer bivšeg trenera Rođenih Deana Klafurića, i razloge odlaska koje je u ponedjeljak na konferenciji za novinare iznio prvi čovjek kluba Senad Kevelj, taj može lako zaključiti da motive odlaska trenera iz Zagreba treba vjerovatno tražiti negdje drugdje.
Upravni odbor FK Velež je pred novim izazovom i to u vrlo delikatnom trenutku, kada su igrači stigli na okupljanje i prozivku odnosno na prvi trening kojeg su vodili Samir Merzić i Avdo Kalajdžić. Ne treba sumnjati uopšte da će Senad Kevelj i Admir Rahimić u vrlo kratkom roku sa svojim saradnicima iz Uprave pronaći rješenje na trenerskoj poziciji. Kevelj je to otvoreno poručio u obraćanju novinarima:
– “Obećanje koje ću uputiti našim navijačima je da ćemo pronaći još kvalitetnije rješenje”, rekao je Kevelj, dok je Rahimić u telefonskom razgovoru bio kratak, ali i precizan:
– “Svako bira put kojim želi da ide. Jeste da je ovo nezgodan tajming, ali Velež je ozbiljan klub i tako će se ponijeti i u ovoj situaciji.”
I zaista, običnom posmatraču sa strane, koji je površno, vrlo malo ili nikako uključen u zbivanja oko mostarskih Rođenih odluka Klafurića odjeknula je žestoko, ali i unijela neku vrstu zebnje po ovim mostarskim “čelopecima”. Međutim, da za takvim “strahovanjima” nema potrebe javnost je smirenim tonom upoznao predsjednik Kevelj.
Ako je neko emotivno ispražnjen kada mu Uprava osigura budžet kluba od 7 miliona maraka (do sada najveći), kada vas dani dijele od dovođenja u upotrebu trening centra u Blagaju, s novom travom na terenu za treniranje, kada se treba predstaviti svjetski gigant sportske opreme “Puma” koji će odjenuti Rođene, kada infrastrukturno stadion Veleža poprima konture modernog i po FIFA i UEFA standardima stadiona za odigravanje međunarodnih utakmica, kada se južna tribina “zahuktala” u izgradnji i istovremeno stadion pokriva najbržom Wi Fi konekcijom na internet i na koncu kada su porezna dugovanja dovedena na nulu, ostaje pitanje koje se samo po sebi nameće: kako u takvim uslovima čovjek (trener) može biti emotivno ispražnjen?
Na ta pitanja odgovore treba tražiti negdje drugdje – u Veležu sigurno ne. Velež je zaista jedna sjajna i pozitivna priča koju je brendirala ova Uprava i koju su pratili igrači na terenu. Redovne plate, niti dan kašnjenja s isplatama, vrhunski uslovi za pripreme u Turskoj, zakazivanje generalnih proba s “creme de la creme” klubovima Evrope kakav je Shakthar iz Donetska samo te emotivno može “napuniti”, nabrijati te, ubrizgati adrenalin da “pucaš” od samopouzdanja. Sve, sve, osim emotivno te isprazniti.
No, očito je da zec leži u nekom drugom grmu, iza brda, iza brijega gdje se nešto drugo kotrlja. Gdje se na uspon i rast Veleža gleda s podrozenjem pa i otvorenom destrukcijom. Je li se možda tokom svog godišnjeg odmora u Zagrebu tu “ispraznio” Dean Klafurić pokazat će vrijeme pred nama.
Kako god bilo svim navijačima Veleža ne treba sada paničarenje, a još manje “prepiranje” kroz “devet voda” po društvenim mrežama i krojenje kojekakvih teorija zavjere. Treba odlučno i čvrsto stati uz klub, uz ljude u Upravnom odboru koji čvrsto kormilare brodom Rođenih na kojeg se jučer “nasukao” emotivno ispražnjen talas i odbio se u modre morske dubine.
