Nakon rata u BiH „Aluminij“ je postao plijen Hrvatske demokratske zajednice. Tadašnji politički vrh Hrvatske, predvođen Franjom Tuđmanom, Aluminij su koristili kao jeftino izvorište sirovine za Tvornicu lakih metala Šibenik te značajan profit za Luku Ploče. Aluminij je tretiran kao bankomat kojim su upravljali kadrovi HDZ-a BiH Stranačko zapošljavanje, enormne plate i novčane stimulacije članovima uprave te pogodovanje pojedinim kupcima karakterišu naredni period.
Tužilaštva, prije svega mostarsko, godinama su ignorisali krivične prijave i dokaze Finansijske policije o kriminalu u Aluminiju. Pod krinkom konsolidacijskog postupka firme uveden je u igru Amir Gross Kabiri, Izraelac sa dobrim konekcijama sa Rusijom. Njegova „Aluminij industrija“ odnosno „Abraham grupa“ unatoč sankcijama, uvozi iz Rusije nelegirani aluminij u vrijednosti od oko 225 miliona maraka i ostvaruju odličan profit. Iako su tek zakupci pogona, oni doslovno preuzimaju tvornicu, brišući polako tragove stare firme.
Lider HDZ-a BiH Dragan Čović ima razloga za zadovoljstvo jer se na taj način najbolje zataškava priču o kriminalu u Aluminiju.
Pogledajte film „Aluminij, od Tuđmana do Kabirija“
