Svi koji su se makar jednom zadesili u Apuliji, tvrde isto – ona svoju jednostavnost nadoknađuje kroz pejzaž svojsvtven Mediteranu. Nije da ovde nema zadivljujućih crkava, manastira i malih gradova, samo što se šarm ovog kraja ponekad nalazi u sjenci snažnog i hedonističkog karaktera, kao i filozofije koja se izgovara sa južnjačkim akcentom.
Iako sve popularniji među putnicima iz celog svijeta, upravo su Italijani ti koji opsedaju ove plaže i priobalni pojas kada nastupi lepo vreme i ljeto. Kako zbog svoje autentičnosti, skrivenoj u tome da se nalazi na granici između seoskog i primorskog načina života, između domaće čorbe i svježe ribe servirane bez dresinga, između pješčanih plaža Jonskog mora i krševite obale Jadrana.
Ukoliko želite detaljno da istražite region Apulije, najbolja početna stanica jeste Bari, glavni grad regije. Njegov glavni spomenik je bazilika Svetog Nikole, podignuta da bi se pohranile mošti ovog čudotvorca iz 4. vijeka – preotetih od Turaka Seldžuka 1087. godine.
Bari može poslužiti kao baza za posjetu susjednim mjestima, uključujući i Đovinaco. Smješten na obali Jadranskog mora, njegovim jezgrom dominira utvrđenje, dok se putem koji od njega vodi ka jugu može stići do Polinjano a Mare-a, naselja na litici, ispunjenog mnogobrojnim pećinama, ali i modernim kafićima. Ako odlučite da odete u njihovu unutrašnjost, doživjećete osjećaj koji pruža posjeta selu, jer je ovaj krajolik ispunjen maslinjacima i voćnjacima u čijoj blizini se nalazi na desetine masarija, starih vila iz 17. i 18. vijeka, pretvorenih u udobne hotele.
Još više iznenađuje Aberobeli, mjestašce neobične arhitekture na 55 kilometara jugoistočno od Barija. Кada je zemlja nakon osvajanja i rušenja u 15. vijeku opet naseljavana, lokalni plemić Guerco de Apulja je naredio da se ovde zidaju kuće od kamena, ali bez maltera. Ovo je trebalo da im da izgled nedovršenosti, što je omogućilo da se izbjegne plaćanje poreza vicekralju Napulja. Danas se nalazi na spisku Unescove liste Svjetske baštine.
Duh Španije se u južnoj Italiji može osjetiti u Martina Franci, koja se nalazi na oko 15 kilometara od Alberobela. Ovo je grad poznat po svojim muzičkim festivalima, smještenim u okruženju kao što je trg del Plebiscito. Na njemu se nalazi i bazilika San Martino, barokni dragulj vješto ukombinovan sa nekoliko palata i četiri kapije kroz koje se u grad ulazilo sve do 1861. godine.
Nakon kraćeg putovanja ka unutrašnjosti, južno od Barija, nalazi se Ostuni. Lavirinti isprepletanih ulica ovog “bijelog grada” podsjećaju na brojne gradove u Andaluziji, a nekada je smatran i glavnim gradom Apulijske regije. Razlog za ovo leži u činjenici da je navodno osnovan tokom Trojanskog rata i da je tada nosio ime Sibar. Svoj pun procvat je doživio u 15. vijeku, kada su i sagrađene njegove dvije najveće atrakcije – Duomo i crkva Santa Кroče.
Počevši od Leccea, a već na sredini poluostrva Salento, nižu se šarmantni gradovi koje na ovoj ruti nikako ne smijete propustiti. Neke od nezaobilaznih destinacija su i litice Tora de Sant'Andrea i rezervatu prirode Le Cesina, sa dinama i močvarama naseljenim pticama. Na 40 km odavde se nalazi i Otranto. Na njegovom starom trgu, iz vizantijskog perioda – kada je bio tranzitno mjesto hodočasnika i križara, nalazi se romanička katedrala koju su podigli Normani.
