Božo Ćorić, dugogodišnji načelnik Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara, sa 67 godina imenovan je za savjetnika gradonačelnika Marija Kordića. Iako ovakav angažman sam po sebi nije nezakonit, otvara se pitanje političke i moralne opravdanosti odluke – posebno imajući u vidu da je Ćorić prethodno otišao u penziju, nakon čega mu je isplaćena otpremnina od 19.877,65 KM, da bi se sada ponovo angažovao u Gradskoj upravi.

Ćorić je godinama bio jedan od prepoznatljivijih ljudi Gradske uprave Mostara. Na čelu Odjela za društvene djelatnosti bio je i u ranijim sazivima, a njegovo ime se godinama pojavljuje u službenim dokumentima Grada Mostara.

Sada, nakon odlaska u penziju, Ćorić se vraća u Gradsku upravu u novoj ulozi – kao savjetnik gradonačelnika Marija Kordića.

I tu dolazimo do pitanja koje je mnogo važnije od toga je li takav angažman formalno zakonski dopušten.

Otpremnina od gotovo 20.000 KM, pa novi angažman

Prema podacima kojima raspolaže redakcija, Ćoriću je prilikom odlaska u penziju isplaćena otpremnina u iznosu od 19.877,65 KM.

Dakle, Grad Mostar je jednom službeniku isplatio gotovo 20.000 KM otpremnine nakon prestanka radnog odnosa i odlaska u penziju, a sada ga, nakon penzionisanja, ponovo angažuje u gradskoj administraciji.

Zakonski gledano, činjenica da je osoba ostvarila pravo na penziju i dobila otpremninu ne znači automatski da se više nikada ne može angažovati na drugom poslu. Međutim, kada je riječ o javnom novcu i javnoj upravi, pitanje ne bi trebalo završiti samo na tome „je li dozvoljeno“.

Treba postaviti i pitanje: je li to moralno, racionalno i u interesu građana Mostara?

Jer građaninu koji posmatra cijelu situaciju teško je objasniti logiku po kojoj se nekome isplati gotovo 20.000 KM nakon odlaska u penziju, a potom se ista osoba ponovo angažuje u gradskoj administraciji.

Zašto ponovo angažovati penzionera?

Grad Mostar bi javnosti mogao ponuditi vrlo jednostavan odgovor: zbog njegovog iskustva, stručnosti i potrebe za njegovim znanjem.

Ako je to razlog, onda je sasvim legitimno pitati šta je to konkretno u njegovom iskustvu potrebno Gradu Mostaru, koji su poslovi savjetnika, koliko će angažman trajati i koliko će građane koštati.

To su pitanja koja ne bi trebala biti problematična ni za gradonačelnika Kordića ni za Ćorića.

Posebno zato što se ne radi o privatnoj kompaniji i privatnom novcu. Radi se o Gradskoj upravi i javnim sredstvima.

Ćorić je, prema dostupnim službenim dokumentima, godinama bio načelnik Odjela za društvene djelatnosti Grada Mostara. Grad Mostar ga i danas navodi kao načelnika tog odjela na svojoj službenoj stranici, što pokazuje koliko je dugo bio dio upravljačke strukture Gradske uprave.

Je li problem u zakonu ili u principu?

Upravo zato ova priča ne bi trebala biti svedena na pitanje je li moguće zaposliti ili angažovati penzionera.

Moguće je – ali je li opravdano?

U javnosti se godinama govori o potrebi podmlađivanja administracije, otvaranja prostora za nove ljude, smanjenja javne potrošnje i racionalizacije gradske uprave.

Istovremeno, u Mostaru imamo situaciju u kojoj čovjek sa 67 godina, nakon penzionisanja i isplaćene otpremnine od skoro 20.000 KM, ponovo dobija angažman u istoj instituciji.

Građani imaju pravo znati zašto baš on, zašto baš sada i koliko će to koštati.

I još važnije – postoji li u Gradskoj upravi dovoljno mlađih i stručnih ljudi koji bi mogli obavljati poslove zbog kojih se angažuje savjetnik?

Kordić bi trebao objasniti odluku

Ovo nije pitanje ličnosti Bože Ćorića, niti osporavanje njegovog radnog iskustva. Naprotiv, činjenica da je decenijama radio u Gradskoj upravi nesumnjivo znači da poznaje sistem.

Ali upravo zbog toga javnost očekuje transparentno obrazloženje.

Kolika je naknada za savjetnički angažman? Na koji period je imenovan? Koje će konkretne poslove obavljati? Zašto je njegovo znanje potrebno nakon što je već otišao u penziju? I zašto je, nakon isplaćene otpremnine od 19.877,65 KM, ponovo angažovan u istoj gradskoj administraciji?

To su pitanja na koja bi gradonačelnik Mario Kordić trebao odgovoriti.

Jer zakonitost je minimum koji se od javne vlasti očekuje. Moralnost, racionalnost trošenja javnog novca i odgovornost prema građanima trebali bi biti nešto više od toga.

Hože li gradonačelnik krivično odgovarati?

Posebno pitanje za Grad Mostar jeste kako je Božo Ćorić uopće mogao ostati u statusu državnog službenika nakon decembra 2024. godine, ako je tada ispunio zakonske uslove za prestanak radnog odnosa. Zakon o državnoj službi u FBiH propisuje da državnom službeniku radni odnos prestaje ispunjavanjem zakonskih godina života, odnosno navršenjem 40 godina penzijskog staža, a ta se pravila primjenjuju i na državnu službu u gradovima i općinama. Ako je, dakle, Ćorić još u decembru 2024. godine morao biti penzionisan, a Grad Mostar (odnosno gradonačelnik Kordić) ga je zadržao u radnom odnosu mimo zakonskih uslova, onda se otvara mnogo ozbiljnije pitanje od samog imenovanja za savjetnika: ko je donio odluku da ga zadrži, na osnovu kojeg propisa i je li Gradu time nastala finansijska šteta? Tu se može otvoriti i pitanje eventualne krivične odgovornosti.  Član 383. Krivičnog zakona FBiH propisuje krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja kada službena ili odgovorna osoba iskorištavanjem položaja, prekoračenjem ovlasti ili neizvršavanjem službene dužnosti pribavi sebi ili drugome korist ili drugome nanese štetu. Zato bi za eventualnu krivičnu odgovornost bilo potrebno utvrditi ko je bio nadležan, šta je tačno uradio ili propustio uraditi, je li znao da je Ćoriću radni odnos morao prestati, te je li takvim postupanjem Ćoriću omogućena protivpravna korist, a Gradu Mostaru nanesena šteta.

Prepoznajete li u ovom opisu gradonačelnika Marija Kordića?