Božić, zajedno s Uskrsom i Duhovima, spada među tri najveća kršćanska blagdana. Središnji čin proslave Božića je misa polnoćka, a taj se obiteljski blagdan uglavnom slavi u krugu obitelji i najbližih.

Božić je jedinstveni događaj rođenja Boga-Čovjeka kojeg kršćanski svijet slavi od davnina, a riječ Božić umanjenica je riječi Bog i prvotni naziv djeteta Isusa, koji je poslije prenesen i na sam blagdan Njegova rođenja.

Značenje riječi Božić kao mali Bog u kršćanstvu ima umilna značenja: blagi Bog, dobri Bog, bliski Bog – Bog dostupan i pristupačan čovjeku. Božić je dan kad je Svemogući Bog postao djetešce da nas ne prestraši i ne premaši, da nas k sebi privuče, pa je Isus zato sveprisutni i bliski Bog. Sam naziv Božić podsjeća da je blagdan Božića evanđeoska škola ljudskosti i čovječnosti pa iz njega struje odlike: pristupačnost, jednostavnost, susretljivost, povjerljivost, skromnost.

Kršćanski filozof Aurelije Augustin smatra kako se u Božiću ”Bog počovječio da se čovjek može pobožanstveniti”.

Kršćani su vrlo rano dan Isusova rođenja smatrali i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenoga Zapadnoga Rimskog Carstva gotovo u cijeloj Europi početak nove godine bio je na Božić. Hrvatska božićna pjesma ”Narodi nam se kralj nebeski” sa stihom ”Na tom mladom ljetu veselimo se” upućuje na Božić kao prvi dan nove godine.

(FENA)