Na današnji dan prije 24 godine napustio nas je Josip Jole Musa. Mostarac od glave do pete i Veležovac do groba, ali što je najvažnije, veliki čovjek u pravom smislu te riječi. Mostarac sa dna kace, kako je on volio reći.

Josip Jole Musa rođen je 1931. godine. Njegova profesionalna karijera započela je u preduzeću “Parkovi”. U to vrijeme, Mostar je bio sinonim za čistoću i grad pun cvijeća. Ipak, njegov vrtoglavi uspjeh dešava se u Aluminijskom kombinatu, koji je u njegovo vrijeme postavljao standarde, te podigao nivo proizvodnje na visoki nivo. Aluminij je bio jedan od najvećih privrednih giganata u tadašnjoj Jugoslaviji.

Njegova velika, najveća ljubav, bili su Rođeni u kojima je svojevremeno trenirao i igrao fudbal.

Bio je predsjednik kluba kada je osvojen drugi Kup Maršala Tita 1986. godine, a u to vrijeme Rođeni su bili jedan od najboljih klubova u Jugoslaviji. Organizirao je tada doček ekipe u Mostaru koji je svima ostao u sjećanju. Gradom je zavladala nezapamćena euforija.

Kolika je njegova ljubav bila prema klubu, najbolje je sam Jole objasnio, prisjećajući se jedne anegdote vezane za finale Kupa 1986. godine:

”E tad su mene trebali uhapsiti. Bola, je li tebi jasno, ide deset hiljada ljudi na Partizanov stadion. Valjalo je svakome obezbjediti po šal, majicu i sendvič. Ja zakupim voz. Ali kako, klub nema para, a ja predsjednik Veleža. Pišem dopis predsjedniku Skupštine općine da da pare. Ja predsjednik Skupštine općine. Nema para ni općina. Ko ima? Aluminij! Ja predsjednik Skupštine općine pišem direktoru Aluminija, najjače firme u Hercegovini, da se daju pare. Ja direktor Aluminija! I nađu se pare!”

Josip Jole Musa sahranjen je na Gradskom groblju Sutina u Mostaru. Bio je to jedan od najvećih sprovoda u istoriji ovog grada.