U mostarskoj mahali Podhum, na zapadnoj strani grada, nalazi se Derviš-paše Bajezidagića džamija, jedan od najstarijih islamskih sakralnih objekata u Mostaru. Njena historija neraskidivo je povezana s ličnošću Derviš-paše Bajezidagića, Mostarca koji je na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće ostavio dubok trag kao pjesnik, učenjak, državnik, mecena i vakif.
Prema sačuvanim izvorima, Derviš-paša je prvobitno podigao mesdžid, a vakufnamom iz 1593. godine odredio je da on postane džamija. Uz nju je osnovao i mekteb, koji je kasnije prerastao u medresu, čime je ovaj dio Mostara dobio ne samo prostor za obavljanje namaza nego i značajno središte obrazovanja. Munara uz džamiju podignuta je 1597. godine.
Džamija je tako bila samo jedan dio znatno šire zamisli njenog vakifa. Derviš-paša je svojom vakufnamom iz 1593. godine, koju je dopunio 1602, osigurao sredstva i uvjete za djelovanje više ustanova i aktivnosti od kojih je korist imala mostarska zajednica. Uz mekteb i kasniju medresu, uvakufio je i biblioteku sa 42 naslova.
Posebno mjesto u njegovom vakufu imalo je izučavanje Mesnevije Dželaluddina Rumija. Derviš-paša je odredio da se ovo djelo čita i tumači i u njegovoj džamiji, a tradicija koju je uspostavio proširila se na još nekoliko mostarskih džamija i mesdžida. Time je Mostar krajem 16. i početkom 17. stoljeća postao jedno od značajnih mjesta proučavanja perzijskog jezika, književnosti i tesavufske misli na ovim prostorima.
Značaj Derviš-paše Bajezidagića stoga nije moguće svesti samo na jednu građevinu. Prof. dr. Munir Drkić navodi da se njegovo djelovanje može posmatrati kroz naučni i književni rad te kroz njegovu ulogu mecene i osnivača zaklada, ocjenjujući ga jednom od najznačajnijih ličnosti Mostara na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Posebnu vrijednost njegovog naslijeđa čini upravo spoj duhovnosti, obrazovanja, književnosti i vakufa.
Višestoljetni kontinuitet Derviš-pašine džamije nasilno je prekinut tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Džamija je 1993. godine srušena zajedno s drugim islamskim sakralnim objektima na području Mostara.
Nakon rata pristupilo se njenoj obnovi. Prema dokumentaciji Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, građevinski i zanatski radovi na obnovi završeni su, a džamija je otvorena u maju 2004. godine.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH je na sjednici održanoj od 25. do 31. januara 2005. godine mjesto i ostatke graditeljske cjeline Džamije u Podhumu – Derviš-paše Bajezidagića džamije – proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Obnovom je džamiji vraćena njena osnovna namjena. Danas je ponovo mjesto namaza, mektepske nastave i vjerskih programa džemata Podhum, a u njoj se održavaju i značajniji programi Medžlisa Islamske zajednice Mostar.
Derviš-paše Bajezidagića džamija zato je više od sačuvanog arhitektonskog podsjetnika na osmanski Mostar. Njena historija govori o tradicionalnom bosanskohercegovačkom razumijevanju vakufa kao dobra koje treba trajati i služiti ljudima: kroz ibadet, obrazovanje, knjigu i brigu o zajednici.
Četiri stoljeća nakon što je Derviš-paša Bajezidagić svoj imetak ostavio Mostaru, džamija u Podhumu ponovo ispunjava onu svrhu koju joj je namijenio njen vakif. Rušena je i obnavljana, ali je ostala svjedočanstvo jednog vremena u kojem se trag čovjeka nije mjerio samo položajem koji je zauzimao nego i dobrom koje je iza sebe ostavio.
