Dječiji vrtić Zemzem počeo je sa radom krajem 2011. godine. Generacije i generacije sretnih mališana prošle su kroz ovu ustanovu predškolskog obrazovanja koja se od samog početka rada izdvojila po kvaliteti i postala omiuljena među djecom i roditeljima.
Zato smo, kroz razgovor sa direktoricom Minjom Sefić, odlučili dodatno približiti način rada Zemzema našim čitaocima.
Gospođo Sefić, kako izgleda jedan uobičajen dan u vrtiću, od dolaska djece do završetka smjene?
Dan u vrtiću počinje već od 7:00. Djeca dolaze postepeno, a odgajatelji ih dočekuju kroz kratke razgovore s roditeljima kako bi dobili uvid u djetetovo raspoloženje i potrebe. Taj dio dana je rezervisan za slobodnu igru i prilagođavanje.
Od 8:45 počinju jutarnje aktivnosti: higijena,doručak i usmjerene aktivnosti,tematske igre ili radionice koje razvijaju govor, kognitivne vještine, kreativnost i motoriku. Nakon toga djeca izlaze napolje – najčešće u dvorište, na igralište ili šetnju. Boravak na otvorenom nam je izuzetno važan,te se trudimo da lijepo vrijeme što više iskoristimo.
Oko 12:00 slijede higijena, ručak, a potom odmor u 13 sati uz čitanje bajki i priča za malu raju. Popodne je usmjereno na djecu te su planirane konstruktivne igre i rad u manjim grupama, sve do odlaska kući, koji je između 15:30 i 16:30.
Koji su najveći izazovi vođenja vrtića danas?
Najveći izazov je svakako nedostatak stručnog kadra i povećan broj djece u grupama, što otežava individualni pristup. Uz to, administrativne obaveze su sve obimnije. Današnje generacije dolaze s novim potrebama: slabijom koncentracijom, manjkom socijalnih vještina ili kašnjenjem u govoru, što zahtijeva konstantno prilagođavanje metoda rada.
Još jedan veliki zadatak je izgradnja kvalitetnog partnerstva s roditeljima – usklađivanje očekivanja i stalna komunikacija.

Koliko je Vaš posao izazovan i šta Vas je motivisalo da se posvetite predškolskom odgoju?
Ovo je posao koji traži mnogo energije, strpljenja i empatije.Svakodnevno se suočavate s potrebama trideset različitih malih ličnosti. Ali upravo u tome je ljepota. Moj motiv je jednostavan: vjerujem da predškolsko doba najviše oblikuje dijete. Biti dio tog procesa, vidjeti kako dijete raste, napreduje, savladava svoje strahove i uči nove vještine – to je neprocjenjivo.
Sjećate li se svog prvog radnog dana? Šta se promijenilo na bolje od tada?
Naravno. Sjećam se i uzbuđenja i straha – hoće li me djeca prihvatiti, da li ću znati kako reagovati u svakoj situaciji. Danas je mnogo toga unaprijeđeno: od didaktičke opreme, sigurnosnih standarda, stručnih edukacija, do saradnje s roditeljima. Odgajatelji sada imaju na raspolaganju mnogo savremenih alata i znanja,i to je od velike pomoći,ali imaju i dosta izazova.
Kako funkcioniše vrtić i koje pedagoške metode se koriste?
Sistem rada je organizovan prema uzrasnim grupama, s jasno definisanim dnevnim ritmom. Fokus je na stvaranju sigurnog, poticajnog i razvojnog okruženja u kojem dijete uči kroz igru, istraživanje i interakciju.
U vrtićima se mogu kombinovati različite savremene pedagoške filozofije, npr.:Montessori pristup,Waldorf pedagogija,Reggio Emilia filozofija,kurikulum zasnovan na ishodima,integrisani i projekti pristupi.
Igra je i dalje centralna metoda rada, jer dijete najbolje uči upravo kroz igru, istraživanje i praksu.

Da li se današnja djeca razlikuju od one prije desetak godina?
Da, i to primjetno. Danas su djeca više izložena ekranima, što utiče na koncentraciju, govor i socijalizaciju. Motorika im može biti slabije razvijena.
Istovremeno, veoma brzo usvajaju nova znanja i imaju izraženiju znatiželju.
Zato i pedagoške metode moraju da se mijenjaju: više radimo na emocionalnom razvoju, komunikaciji, boravku u prirodi i razvoju fine motorike.
Koliko vrtić brine o ishrani i bezbjednosti, i na koji način se roditelji uključuju u rad?
Ishrana se planira u saradnji s nutricionistima, a jelovnici su prilagođeni uzrastu. Sigurnost je prioritet – od higijenskih protokola do stalnog nadzora i edukacije osoblja.
Roditelji učestvuju kroz radionice, zajedničke projekte,roditeljske sastanke i redovne individualne razgovore. Njihovo mišljenje nam je važno i rado prihvatamo ideje koje mogu poboljšati rad ustanove.
Šta najviše brine roditelje i kako mogu pripremiti dijete za vrtić?
Roditelje najčešće brinu adaptacija, emocionalna reakcija djeteta,ishrana i sigurnost. Kako će dijete podnijeti razdvajanje? Hoće li jesti? Hoće li spavati?
Najbolja priprema je postepena: uvođenje rutine spavanja i obroka, kraća odvajanja, druženje s drugom djecom i razvijanje prvih oblika samostalnosti – obuvanje, oblačenje, hranjenje.
Što se tiče prijava, one se najčešće otvaraju u proljeće za septembar.
Potrebna je standardna dokumentacija, ljekarski pregled i potvrda o vakcinaciji, u skladu s propisima,popunjen zahtjev za upis i naravno na kraju imamo individualni razgovor sa roditeljima.
Vaša poruka roditeljima budućih predškolaca?
„Vrtić nije samo čuvanje djece – to je mjesto gdje se gradi karakter, uče vještine i stvaraju prve prijateljske veze. Vjerujte odgajateljima, budite partneri u procesu, a djeci pružite ljubav i sigurnost. Svako dijete uči svojim tempom. Važno je da bude voljeno, podržano i ohrabreno.”
Razgovarala: Ajla Bugarić Zukić



