Žiri koji je radio u sastavu prof. dr. Duško Pevulja, predsjednik, prof. dr Dragan Stanić, član, i prof. dr. Vladan Bartula, član, jednoglasno su donijeli odluku da Šantićeva nagrada pripadne pjesniku Zdravku Miovčiću.

Srpsko prosvjetno i kulturno društvo “Prosvjeta” – Gradski odbor Mostar i Srpsko pjevačko i kulturno – umjetničko društvo “Gusle” Mostar, Književnu nagradu “Aleksa Šantić” dodjeljuju svake tri godine za najbolju knjigu poezije izdanu na srpskom jeziku i jezicima južnih Slovena ili za životno djelo.

Nagrada će ovogodišnjem dobitniku biti uručena na Šantićevim večerima poezije u Mostaru koje će se održati od 9. do 15. rujna 2024. godine.

Žiri je u svom obrazloženju naveo da je Zdravko Miovčić jedan od najistaknutijih suvremenih srpskih pjesnika.

“Njegov dosadašnji opus od deset pjesničkih knjiga, taj visoki status potvrđuje  unutrašnjim sadržajima i rasponima, jezičkom umiješnošću, poetskom sviješću, pjesničkim domašajima i zapaženim recepcijskim odjecima. Izraziti lirik, ovaj tankoćutni pjesnik najdirektniji je srodnik Alekse Šantića i plodotvorni nastavljač stražilovske tradicije srpske poezije, kojoj Šantićev obimni pjesnički opus daje snažan pečat i  osobenu snagu. Iz zbirke u zbirku Miovčić pažljivo stvara vlastitu umjetničku sliku svijeta i na suptilan način raskriva tanana područja svoje duhovnosti i duševnosti. Ništa kod ovog pjesnika nije usiljeno, usljed čega se njegova poezija prihvata kao prirodno preslojavanje iskustava, utisaka, snatrenja, dubokih emocija destilovanih lriskom refleksivnošću. Raznolika iskustva svijeta i životnih ciklusa lijepo se dozivaju kod Zdravka Miovčića i saglašavaju u jednodušan pjesnički stav: čovjekovo je živjeti u neprestanom suglasju sa Tvorcem, prirodom, drugim ljudima te  urvinama i uzvisinama sopstvenog bića. Prepoznavajući gospodnje znakove  u svakodnevnom, u naznakama, sitnicama i detaljima, njegov odnos prema svijetu otkriva jednu dublju smislenost koja počiva na hrišćanskom samorazumijevanju. Zato bi se molitveni ton mogao izdvojiti  kao najdominantniji u njegovoj poeziji, onaj koji Miovčićevu ‘raspetost metafizikom’ pitomo hramonizuje u jedinstveno osjećanje života. Pravoslavna duhovnost na lijep način prožima Miovčićevu poeziju u kojoj se pitomi duh bogopoštovanja i bogotražiteljstva ostvaruje u punoći povjerenja u Tvorca kao ‘tihog učitelja’ i spasitelja”, navodi se u obrazloženju žirija.

Zdravko Miovčić je rođen na 1958. godine u Ledićima, ispod Treskavice, u općini Trnovo. Osnovnu školu je završio u Vojkovićima, gimnaziju na Ilidži, a studije filozofije, komparativne književnosti i sociologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Magistar je menadžmenta, osnivač i direktor razvojne agencije Eda u Banjaluci i savjetnik za strateško upravljanje i rješavanje razvojnih problema u upravi, poduzećima i zajednicama. Do sada je objavio devet knjiga iz oblasti odlučivanja i upravljanja razvojem. Objavio je devet knjiga poezije. Živi i radi uglavnom u Banjoj Luci. Oženjen, ima sina i dvije unuke.

Književna nagrada Aleksa Šantić ustanovljena 1968. godine, a već godinama dodjeljuju je “Prosvjeta”  i “Gusle”. Nagrada je zaštićena u Institutu za intelektualno vlasništvo BiH, a Upravni odbor “Prosvjete” je 2012. godine, donio novu odluku, kao i Pravilnik o dodjeli ove prestižne pjesničke nagrade.

Do sada je petnaest pjesnika dobilo ovu nagradu i to: Skender Kulenović (1969.), Vesna Parun (1972.), Oskar Davičo (1975.), Enver Đerćeku (1978.), Aleksandar Vučo (1981), Stevan Tontić (1984.), Bogumil Đuzel (1987.), Stevan Raičković (1992.), Rajko Petrov Nogo (2006.), Veselin Gatalo (2007), Đorđo Sladoje (2009.), Dara Sekulić (2012), Pero Zubac (2015), Luko Paljetak (2018.), Ivan Negrišorac (2021).

(FENA)