Međunarodni dan mladih obilježava se svake godine 12. augusta/kolovoza, s ciljem da se skrene pažnja međunarodne javnosti na pitanja  i probleme mladih.

Ideju za Međunarodni dan mladih predložili su 1991. mladi ljudi koji su se okupili u Beču na prvom zasjedanju Svjetskog foruma mladih Ujedinjenih naroda. Forum je preporučio da se proglasi Međunarodni dan mladih, u svrhu prikupljanja sredstava i promocije, kako bi se podržao Fond za mlade Ujedinjenih naroda u partnerstvu s organizacijama mladih.

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana mladih, o mladima, istrajnosti, fokusu, te poboljšanju kvaliteta obrazovanja,  razgovarali smo sa profesorom bosanskog jezika i književnosti, vijećnikom gradskog vijeća grada Mostara, te direktorom Osnovne škole “Zalik” u Mostaru, Džemalom Juklom.

Gospodine Juklo, znanje je naše najveće bogatstvo. Obrazovan čovjek je onaj kojeg je teško izmanipulisati, njega vode unutrašnji implusi i intelekt. Osim funkcije direktora osnovne škole, Vaše primarno zanimanje je profesor bosanskog jezika i književnosti. Koliko Vam znanje o tradiciji, kulturi pamćenju i naslijeðu, te značaju očuvanja nacionalne kulture, pomaže da posložite stvari, ostanete pribrani i u fokusu? 

– Hvala Vam na prilici da govorim o izazovima mladih i obrazovanju danas. U globalnom svijetu, u vremenu kada imamo mogućnosti pratiti mnogo šire nego što je naš mikro prostor, nacionalna kultura odnosno upoznavanje sebe i svoga bića je prije svega važno. Na temeljima i bogatstvu višeslojnog identiteta naša šira slika savremenih tokova bit će jasnija i spretnija.

Čini mi se nikad nije bilo interesantnije i  potrebnije govoriti o sebi svojim korijenima kao danas. Ljudi sa respektom i slušaju i istražuju.

Moramo priznati da nova tehnologija izaziva nas da se okrenemo prošlosti, naravno sa drugačijim pogledima i drugom uglu posmatranja.

Budući da ste direktor škole od prije pandemije a i nakon nje, te svjesni činjenice da se sistem obrazovanja na globalnom nivou promijenio za kratko vrijeme, da li ste optimistični za poboljšanje njegovog kvaliteta i kakav Vam je sistem odbrane za njegov opstanak?

– Sistem obrazovanja nije nikakav grudobranom omeđen prostor. Baš što rekoste, vrijeme pandemije je podvučena crvena linija. Što prije shvatimo manje će biti posljedica. Mi kao društvo imamo kapacitet, imamo i gradimo društvo jednakih šansi i dajemo priliku za drugačije.

Lično kao sudionik procesa u obrazovanju mogu konstatovati da smo potaknuti od mladih da tražimo zajedno bliži put „do zvijezda“. Naše staze su utrte, nažalost formalni sistem ne može tako brzo prilagođavati okvire, forme, ustvari vrlo često pripremamo nova zanimanja za tržite rada koje standardi koje formalni sistem postavlja ne prepoznaje. Ovakve prepreke su najveći izazovi.

Kao osoba koja je skoro cijelog života uz mlade, fokusirani ste na kvalitet i poboljšavanje njihovog obrazovanja, da li u njemu vidite ključ opstanka i snagu za njihovo bolje sutra?

– Već sam u životnoj fazi kad mogu govoriti i započinjati  pripovijesti… U naše vrijeme… Ali, doista  trenutni sistem obrazovanja, trenutni  tzv. pedagoški četverougao učenik-nastavnik-roditelj- tehnologija, treba samo otvoren duh i mentora koji će ohrabrivati mladog čovjeka, sve poslije toga je neslućene mogućnosti. Vrlo često u izazovima koje škola nosi  konstatujemo da mlade trebamo trenirati da što više vremena posvećuju sticanju znanja bilo praktičnim radom bilo čitanjem. Ovdje se otvara i traži mogućnost sasvim širim okvirima naših učionica.

Praktično škole trebaju što više mogućnosti za istraživanje, pa prema tome trebamo škole mnogo komotnije, trebamo više kreativnosti u pristupu. Naravno, ne tražimo nove prostore nego trenutne u drugom ozračju i drugačijem pristupu. Kao čovjek iz prakse, volio bih da u razgovoru ne odem previše u praktični dio. Ostat ćemo na idejama i pristupu, a kreiranje nastavnih sati i organizacija rada učenika neka ostane u zbornici…

Dakako budućnost je u obrazovanju,  budućnost je u mladosti koja je smiona i spremna tražiti odgovore na njihova pitanja koja mi nekada doživljavamo kao buntovnička.

Mnogi mislioci posebno osobe koje su se bavile odgojem svoj fokus su stavljali na „buntovne“. Prafrazirat ću našeg prvog predsjednika Aliju Izetbegovića koji je u svojim govorima isticao i tražio od nas da odgajamo tzv buntovnike koji će biti pokretači novijih i odvažnijih ideja u budućnosti.

Naša vremena su izazovna, podneblje na kojem živimo i stvaramo još izazovnije.  Borbe su svuda oko nas i na svim poljima.  Kako u svim borbama ostati uspravan i ispravan?

– Često u razgovoru sa učenicima volim istaknuti maximu koja je mene vodila: Kamen kaplja dubi, a ne potok. Naši strpljivi i sistematični poticaji dat će rezulatate. Iako djeluje profano ali istaknut ću, svako vrijeme ima svoj teret. Svaka generacija gotovo narcisoidno ističe svoje borbe i svoje korake. Što već rekoh svakodnevni rad i otkrivanje novih modula kako doći do cilja, gotovo izvjestan je uspravan i istrajan hod kroz vrijeme.

Usaglasili smo se da su mladi svjetlo i budućnost savremnog društva i da u njih treba najviše ulagati. A koji nam je put  izazovniji i  kome drugom da ljubomorno predamo svoje vrijeme nego mladima!?

– Gotovo da ne djeluje kao floskula, zaogrnimo našu mladost plaštom izazovnog znanja. Praktično pokazujmo mladima plodove znanja u svakodnevnom životu, na ulici, u parku, u biblioteci.

Naš mikroprostor vapi za inovacijama, dajmo priliku mladima da pokazu svoj svijet. U svakodnevici vrlo često se obeshrabrimo potezima manjine, obeshrabrimo se krikom i jaukom napuštenih života koji skreću na sebe pažnju na najbrutalniji način. Siledžije nisu ništa drugo nego neshvaćeni pojedinci koji su u lutanju otišli u krajnost u kojoj pomoć društva je neophodna.

U toj negativnoj energiji gotovo zaboravljamo većinu, zaboravljamo mlade ljude koji  rade, otkrivaju nove horizonte i postižu nevjerovatne rezultate. Samo druženje sa mladima koji su nastavili učiti i raditi, čovjeku daje energiju, mene lično pokreće i sasvim je sigurno raduje vjerujući da imamo šanse, imamo snage i možemo nevjerovatno puno postići.

Za koji dan je je 12. avgust – u svijetu poznat kao Međunarodni dan mladih. Šta biste im Vi, u ovom trenutku poručili i kako biste ih posavjetovali? 

– Zajedno sa iskusnim i zajedno sa svojim uzorima, Vi mladi sasvim je  sigurno stvarate naše bolje  sutra. Trenutne tegobe su izazovi. Uzburkano more stvara uspješne mornare. Najbolja književnost nije nastala u luksuzu.

Hvala na tome što ste pristali da govorite za Mostar.live. Da li za kraj možemo dobiti preporuke knjiga koje direktno mogu uticati na duhovni i umni rast?

– Iako se ne smatram kao neko ko može predlagati lektire kao mogućnost usmjeravanja mladih umova, istaknut ću da svaka knjiga ima svoju poruku ima svoje značenje i nevjerovatno je kako uvijek nakon pročitanog djela čovjek bude sretniji i zadovoljan za novo iskustvo…

Ako već  insistirate klasici su moj izbor…

Hvala Vam na pruženoj prilici. Svi su naši dani, ali moramo ih iskoristiti.

Razgovarala: Ajla Bugarić Zukić