Na današnji dan, prije 13 godina, zauvijek nas je napustio Ekrem Ekra Handžić, veliki umjetnik, liska i boem kojeg se mnogi Mostarci rado sjećaju.

Ekrem je odlučio sam okončati svoj život u rijeci Neretvi nakon višemjesečne borbe sa surovom administracijom koja mu je oduzela atelje i prostor unutar ateljea u kojem je stanovao.

Ekremov prijatelj, Zlatko Serdarević jednom prilikom je  kazao  da je popularni Ekra bio još jedan od zaštitnika gradskih vrijednosti.

”Ekrem Handžić je zanimljiva i kompleksna ličnost.  Niko nije tako sočno  slikao akrilikom nabrekle i raspukle šipke kao što je to činio Handžić.

Od svih motiva,  posebno starog grada i Starog mosta,  Ekrem se ponajbolje potvrđivao kao zreo umjetnik slikajući taj simbol Hercegovine,  taj mogranj,  granatu odnosno šipak.Bez obzira što je u svakoj prilici nastojao biti u centru pažnje svojim vrckavim dosjetkama i liskalucima, Handžić je u suštini bio melankolik.

Ljudi često nastoje sakriti svoju pravu ličnost, ali u ovom slučaju to je bila samo želja da ga društvo prihvati. Svu složenost njegove ličnosti ponajbolje je oslikao Moca Dizdar u svojoj pjesmi koju smo nebrojeno puta čuli” kazao je Serdarević.

Upravo je Handžićeva duhovitost ono po čemu će ga, osim njegoih umjetničkih djela, pamtiti u Mostaru. Jedna od tih humorističkih anegdota zbila se netom po završetku rata u Mostaru.

Ekrem je vozio crnu Opel Asconu sa kojom je svakodnevno prelazio iz zapadnog u istočni dio grada. Jedne večeri, na povratku, na Rondou ga je zaustavio policajac i vidno “veselog” Ekrema upitao da li je nešto pio. “Jesam, pio sam chardonnay” – prizna Handžić do detalja. “Štaaaaa, šta si to pio?” – upita policajac koji je vjerovatno prvi put čuo za čuvenu sortu grožđa od koje se pravi najpoznatije bijelo vino na svijetu. Na to je Ekra samo odmahnuo ruku i u svom stilu rekao: “Piši….Žilavka”.

Takav je bio Ekrem Handžić čijom smrću je Mostar sasvim sigurno izgubio dio svog duha i identiteta.