Na građevinskom zemljištu nekadašnje Vile Nardelli u Mostaru, gdje je planirana izgradnja stambeno-poslovnog kompleksa Park Centar, jučer je započelo uklanjanje teške mehanizacije. Riječ je o lokalitetu između Šetališta Nikole Šubića Zrinskog i Liska ulice, koji se nalazi unutar zaštićene ambijentalne cjeline grada.

Ovo je objavio portal Hercegovina.info naglašavajući da su radovi  zaustavljeni nakon što je Ministarstvo građenja i prostornog uređenja HNK 26. maja 2025. donijelo rješenje o ukidanju urbanističke suglasnosti koju je firmi Niving d.o.o. u junu prošle godine izdao Odjel za urbanizam Grada Mostara.

Odmah nakon tog teksta, Grad Mostar odgovorio je saopštenjem za javnost u kome je Kordićeva administracija požurila da ukaže kako je izgradnja objekta “Park Centar”, tobože, interes grada i građana Mostara a i ovaj put upućene su kritike medijima i “senzacionalističkom” izvještavanju o ovom problemu.

“Grad Mostar će se žaliti na Rješenje koje je izdalo Ministarstvo prostornog uređenja HNK, te će pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom.

Projekt “Park centar” donosi i direktne finansijske koristi Gradu Mostaru, kroz gotovo 2 miliona KM rente, koja će biti uložena u razvoj javnih sadržaja – od parkova, šetališta i infrastrukture, do ukupnog poboljšanja kvalitete života svih građana” – stoji između ostalog u objavi Grada Mostara u kojoj nema niti jedne riječi o tome kako je uopće došlo do toga da nadležno Ministarstvo građenja i prostornog uređenja poništi saglasnosti koje je investitoru dao Grad Mostar.

Namjerno su izostavljene neke jako bitne činjenice.

Prije svega to je kršenje zakonskih procedura u kojima vlasnici susjednih parcela nisu bili uključeni u postupak davanja urbanističke saglasnosti, što je zakonska obaveza.

Nema niti riječi o krivičnim postupcima koji se vode zbog rušenja Vile Nardelli a koje je inicirala Komisija za zaštitu spomenika BiH ali zato se, po svaku cijenu, nastoji afirmirati ovaj projekat.

U svom saopćenju Grad Mostar govori o tome da projekat zadovoljava sve urbanističko-tehničke norme pozivajući se na ocjenu Stručne komisije Gradskog vijeća

“Visina zgrade u dijelu okrenutom prema šetalištu u potpunosti je usklađena s visinom okolnih zgrada, dok je najviši dio zgrade okrenut prema Ulici kneza Mihajla Viševića Humskog približno 1,5 metara niži od zgrade Gimnazije “Mostar”, čime se postiže ambijentalna i urbana ravnoteža.

Projekat je značajno smanjen u odnosu na prethodna rješenja, kao rezultat konstruktivnog dijaloga između struke i investitora, što potvrđuje spremnost za odgovorno i inkluzivno urbano planiranje” – kažu iz Grada.

No, Kordićeve navode o izgradnji objekta Park Centar demantira – struka. Doktor arhitekture, Borislav Puljić u naučno-stručnom radu piše o tome kako  “gradomrzitelji izlaze u susret investitorima i razaraju urbano tkivo Mostara”.

Doktor Puljić koji je “alfa i omega” urbanističke vizije zapadnog dijela Mostara i, ako hoćete, i idejni tvorac i projektant nove zgrade Hrvatskog narodnog kazališta, osoba koja je dugo vremena vukla i ključne političke poteze, daje potpuno drugačije viđenje. Dakle, stručno mišljenje doktora Puljića se dijametralno razlikuje od stručnog mišljenja doktora Maria Kordića. S tim što je Puljić doktor arhitekture a Kordić ljekar – urolog.

Puljić, na ovu temu, između ostalog kaže:

“Kada se pomislilo da je devastacija napokon okončana, počinje novo razdoblje uništavanja našega gradskog spomeničkog blaga. Podloga za ovaj projekt pripremljena je izmjenom Urbanističkoga i prostornoga plana, bez zakonom predviđene procedure, bez sudjelovanja javnosti i suprotno pravilima struke.Tada je izbrisana zona parkovskoga zelenila na Rondou i pretvorena je u zonu središnjih gradskih ustanova.
Ovo razdoblje devastacije počinje 2021. godine. Tada su imenovani novi članovi Komisije za urbanizam. Uvijek kada se želi zaobići zakone ili struku, nastaju nove komisije kako bi individualna odgovornost postala kolektivna, kako bi se sakrio krivac i kako bi se pogodovalo investitoru.

Od 1886., kada je donesen Građevni red za Sarajevo i Mostar, 31 pa do 2004. godine dobivanje građevinske dozvole i gradnja na urbanome prostoru Mostara bila je moguća
samo ako je to bilo predviđeno regulacijskim planom. Komisije su postojale i prije, ali za gradnju u ruralnim područjima gdje nije postojala obveza izradbe regulacijskih planova. Od 2004. godine u županijski Zakon o prostornom uređenju uvodi se mogućnost postojanja Komisije za urbanizam koja je mjerodavna za cijeli prostor.32 Od tada se u urbanome području može graditi bez plana ako je takvo mišljenje Komisije. Ako se može graditi na temelju mišljenja komisije, onda planovi nisu potrebni. Čemu planirati?
Plan se izbjegava jer bi po zakonu trebao imati izračunate troškove prethodnih ulaganja u prostor, kao i troškove potrebnih novih ulaganja u infrastrukturu i uređenje zemljišta kako bi se mogli (ako se po struci mogu) izgraditi novi kvadrati zgrada. Onda bi te troškove morao platiti investitor, a ovako se izbjegava velika financijska obveza. Obveze investitora neizravno preuzima grad i tako novac građana ide pojedincima. Osnovana Komisija za urbanizam donosi odluku o rušenju kuće Nardelli i izgradnji stambeno-poslovnoga kompleksa od 29 000 m2. Kuća obitelji dr. Aurelija Nardellija izgrađena je 1930. godine, a projektirao ju je arhitekt Otto Lider iz Stuttgarta. Tada je Mostar bio dio Europe. Iako je kuća sama po sebi vrijedan primjerak ekspresionističke arhitekture koja se još nije do kraja odvojila od tradicionalnoga, ona i po svojim vlasnicima može biti spomenik.
Po UNESCO-ovoj klasifikaciji spomenika spomenik može biti i objekt vezan za neki događaj ili osobu. U Parizu su potkraj 20. stoljeća u kvartovima Belleville, Les Halles i Beaurborg rušili stare, neugledne, trošne, bezvrijedne kuće kako bi proveli urbanu rehabilitaciju i osigurali razvoj, ali su po principu genius loci sačuvali sve sadržaje i funkcije koje su građani nosili u memoriji, a Mostar spomenuto prezime (Nardelli), ovu kuću i njezin park nosi u svojoj
memoriji.
Zadatak Komisije za urbanizam trebao bi biti određivanje uvjeta građena izvan grada na rijetko izgrađenu području općine gdje nema interesa i mogućnosti za izradbu planova, a ne da izmjenjuje regulacijske planove, posebno u gusto izgrađenu području uže urbane zone.
Komisija je prihvatila i odradila zadatak, međutim ona i dalje nije oslobođena obveze raditi u skladu s postojećim i usvojenim zakonima, standardima, a posebno postojećim planovima višega reda koji su obvezujući. Također, i ovaj je put izostalo poštivanje struke – umjesto da određuje uvjete za projektiranje i građenje Komisija uzima projekt i iz njega prepisuje „velike stručne rezultate“; kao da investitor i projektant određuju uvjete gradu, a ne grad njima.
Uvjeti izgradnje nekoga objekta po propisima nekoć su imali 42 elementa.
Da bi se do njih došlo, trebalo je izučiti više stotina urbanističkih pokazatelja, analizirati ih i predložiti stručna rješenja pomoću plana. Zatim bi plan morao proći reviziju struke, zainteresiranih dionika u komunalnim djelatnostima, konzultacije javnosti (demokratski proces) i najposlije doći na vijeće na raspravu i eventualno usvajanje.
Dugačak je niz pitanja za Komisiju, projektanta i predstavnike gradske vlasti: Koliki je stupanj izgrađenosti? Koliki je koeficijent izgrađenosti? Koliki je koeficijent naseljenosti? Koliki je utjecaj nove zgrade na koeficijent moguće prihvatljivosti prostora? Jesu li oni u okvirima standarda, norma struke i zakona?

Ima li i koliko stanovanja u središnjim gradskim funkcijama? Kolike su mogućnosti da prostor prihvati 29 000 m2, 5 podzemnih i 7 nadzemnih etaža? Što je s prometom u mirovanju, pristupom zgradi, a posebno s prometom u okruženju? Kakve će on posljedice imati poslije eventualne gradnje? Hoće li grad moći funkcionirati i može li taj promet prihvatiti gabarit Liska ulice; hoće li se kroz nju uopće moći proći poslije izgradnje ovoga kompleksa? Kako će se taj mastodont priključiti na energiju, vodu i kanalizaciju? Tu je i mnoštvo drugih pitanja. No ništa nije rečeno o zelenilu, spomeničkoj vrijednosti, arhitekturi itd.
Ovdje je bilo govora samo o matematici u urbanizmu, a ona je nažalost nedostatna. Nije bilo riječi o važnijemu dijelu urbanizma, o „urbanističkome kontekstu“ zatečenoga prostora i utjecaju (novo)gradnje na njega i njegove vrijednosti. O njemu bi se moglo mnogo reći, no ni projektant ni članovi Komisije o tome nisu vodili računa” – navodi Puljić.

Dakle, nisu krivi mediji. Krivo je nepoštivanje struke, uplitanje politike, a, neki kažu, ima tu i ličnog interesa.

O tome, uskoro…