Pet dana je prošla od paljevine službenog automobila u vlasništvu grašana Mostara koje je zanoćilo “zdravo” na parkingu ispred kuće gradonačelnika Marija Kordića, a osvanulo okupano prahom iz vatrogasnih aparata nakon što je prethodno zapaljeno.

O ovom činu građane Mostara, dakle vlasnike vozila Superb, obavijestio je sam gradonačelnik već prije 7 sati ujutro požurivši da označi i krivce i motive.

“U posljednje vrijeme svjedočimo organiziranom stvaranju narativa mržnje i napadima na moj rad samo zato što štitimo interese Grada Mostara. Takav narativ ima svoje posljedice — a ovaj događaj jasno pokazuje što je cilj onih koji ga potiču.

Žao mi je što smo došli u situaciju da zbog obavljanja dužnosti moramo tražiti policijsku zaštitu, ali nas to neće zaustaviti. Nastavljamo raditi predano, odgovorno i isključivo u interesu Mostara ” – napisao je tada Kordić. Da li je gradonačelnik Mostara već tada znao ko je, i zbog čega, zapalio vozilo ispred njegove kuće i time mu poslao poruku? Da li je ovakvom objavom samo želio usmjeriti javnost u potpuno drugom pravcu i dobiti nedvosmislenu podršku svojih političkih patrona?

Muslimani, Muftija, Ale i Safa

Isti narativ, koji je kanalizirao Kordić, pratila je i premijerka Marija Buhač. Ona se, pak,   kako je napisala, ”ne može oteti dojmu da oni kojima su puna usta priče o jedinstvenomu Mostaru kontinuirano rade na njegovoj podjeli, stvarajući klimu ohrabrivanja fizičkoga napada na izabrane dužnosnike pa i na bilo kojega građanina ovoga grada, ove županije, ove zemlje”.

”U vremenu kada pred sobom imamo otvorene brojne gospodarske prilike, uz otvoren put ka EU, uz reformsku agendu koju moramo realizirati kako bismo povukli milijune i osigurali bolji život na ovim prostorima, neke nas politike očito intenzivno vode u potpuno drugomu smjeru i na ulice ove županije vraćaju ozračje 1990-ih. Kao predsjednica Vlade, obećavam da ćemo imati političke mudrosti oduprijeti se tim retrogradnim politikama i zaštititi sigurnost ove županije i svih njezinih građana. Ni najmanje ne sumnjam da će upravo naši građani i sami znati prepoznati takve politike i također odabrati put razuma, napretka i mira”, stoji, također, u reakciji premijerke Buhač.

GO HDZ BiH i njegov predsjednik Marko Novak u oštrom tonu reakcije pod naslovom “Tko to želi zapaliti Mostar?” daju i “odgovor” tko je to odnosno što je motiv:

“Ovaj čin nije napad na pojedinca. Ovo je napad na Grad Mostar, na institucije, na pravni poredak i na svaki pokušaj da ovaj grad bude normalan, siguran i razvijen. Sinoćnji požar samo je posljedica dugotrajnog, orkestriranog i planskog kreiranja neprijateljske atmosfere oko gradonačelnika, ponajprije zbog projekta izgradnje Hrvatskog narodnog kazališta.

Kad se mržnja proizvodi na veliko – požari nikad nisu slučajni” – kaže HDZ.

Naravno, nisu izostali ni pojedini mediji koji su žurno u kontekst paljevine doveli Ismalsku zajednicu, “Mostarski krug” i Safeta Oručevića.

Na sve to, kao “biber po pilavu” stižu reakcije Dragana Čovića i Andreja Plenkovića koje su također u dobra doba napad stavili u politički kontekst i još jednom iskoristili priliku da naglase vlastitu borbu za “jednakopravnost hrvatskog naroda”.

No, MUP HNK brzo je demaskirao sve ove reakcije i motive koji su iza njih stajali.

Utvrđeno je da je počinilac ove noćne akcije Danijel Barnjak Bartulović, tajlandski bokser koji je bio u kontaktu i sa Mariom Kordićem i sa Draganom Čovićem.

Šta krije gradonačelnikov mobitel?

Bartulović je u potpunosti priznao zločin, istakavši kao motiv “frustraciju zbog nemogućnosti zaposlenja” a sud mu odredio i mjeru pritvora.

Upućeni pak tvrde da je Bartulović i ranije prijetio bivšim ili sadašnjim savjetnicima gradonačelnika Kordića zbog određenih “poslova i kombinacija”. Da li je prijetio i gradonačelniku Kordiću prije izvršenja djela i zbog čega? Šta je stvarni motiv?

Odgovori bi se možda mogli kriti u mobitelima gradonačelnika Kordića i njegovih savjetnika.

Hoće li Tužilaštvo HNK pokrenuti sveobuhvatnu istragu, pretresti detaljno mobitele poruke i pozive te utvrditi povijest kontakata između Kordića i Barulovića?

Odgovor na to pitanje ćemo znati ubrzo i sasvim sigurno će odjeknuti u javnosti.

Jednako kao što odjekuje i sramna tišina svih onih koji su namjerno požurili da ovaj zločin stave u drugačiji kontekst i time, sasvim sigurno, doveli do novog podizanja međunacionalnih tenzija u Mostaru.

Njihovu ispriku nismo dočekali, jer politička kultura je za njih, očito, nepoznanica.

Ipak, ovaj politički blam, najveći poslijeratni u Mostaru, obilježiće i njihove karijere.

Jer, na primjer, i ako niko u Gradskom vijeću Grada Mostara nakon svega ne zatraži ostavku Marija Kordića, on opet ne može pobjeći od legitimnog pitanja – kako mu više bilo što vjerovati?