Iako zvanična izborna kampanja još nije počela, u Bosni i Hercegovini već je primjetan porast govora mržnje i širenja uvredljivog sadržaja, dok se paralelno bilježi i nagli rast broja internet portala bez osnovnih podataka o vlasništvu, uredništvu i kontaktima, upozoravaju sagovornici Fene.
Zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Duška Jurišić ocjenjuje da su mehanizmi samoregulacije, uprkos dostupnosti savremenih IT alata, pokazali ozbiljna ograničenja. Prema njenim riječima, ne postoji stvarna spremnost ni dijela medija ni samoregulatornih tijela da se sistemski bave govorom mržnje, psihičkim nasiljem i klevetama.
Govoreći o društvenoj atmosferi, Jurišić navodi:
„Međutim raspoloženje, kreirano u javnosti, negativno je prema bilo kakvoj regulaciji ili samoregulaciji. Na primjer, krivična prijava za psihičko nasilje (zbog uvreda i psovki na društvenim mrežama) protiv višestrukog povratnika u činjenju krivičnih djela izazvala je brojne polemike u javnosti, osudu prijavitelja, relativizaciju djela. Nisam optimista da će se u ovoj izbornoj godini bilo šta riješiti po tom pitanju. Želim vjerovati da većina osuđuje objave sa uvredljivim sadržajem i govorom mržnje, ali da je ta većina tiha pred agresivnom manjinom, koju podržava dio akademske zajednice i političara pravdajući to slobodom izražavanja. Nemam dilemu da će to popraviti nečije izborne rezultate. Međutim ne vjerujem da će uticaj biti presudan za izbornu pobjedu.“
Dodaje da nedostatak javne osude i prešutna tolerancija od strane dijela mainstream medija obeshrabruju građane da se uključe u politički život, dok pojedine lokalne vlasti reaguju restriktivnim mjerama koje dodatno ugrožavaju slobodu medija.
S problemom anonimnosti u digitalnom prostoru suočava se i zakonodavna vlast. Predsjednik Komisije za informisanje Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Sanel Kajan podsjeća da je prema Vladi FBiH uputio inicijativu za zakonsko regulisanje rada portala.
On upozorava:
„Krijući se iza lažnih imena, iza profila bez identiteta, određene osobe već godinama provode digitalno uhođenje, psihičko nasilje, negiranje genocida, veličanje ratnih zločinaca, prikupljanje i zloupotrebu ličnih podataka, širenje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, te direktno targetiraju članove porodica, uključujući i djecu. Istovremeno, suočeni smo sa brojnim portalima koji djeluju potpuno anonimno – bez urednika, bez novinara, bez adrese, bez kontakta, bez impresuma. Portali koji se predstavljaju kao mediji, a zapravo su platforme za širenje mržnje, manipulacija i dezinformacija. Građani često nemaju kome ni uputiti prigovor, jer ne znaju ko stoji iza tih portala. Time se izaziva strah i produbljuju podjele u društvu.“
Zbog toga je predložio uvođenje obavezne registracije portala, javno dostupne podatke o vlasnicima i uredništvu, kao i formiranje registra online medija uz jasno definisane sankcije za širenje govora mržnje i lažnih vijesti.
„Građani imaju pravo da znaju ko stoji iza portala koji oblikuju javno mnijenje. Građani imaju pravo na sigurnost u digitalnom prostoru. A institucije imaju obavezu osigurati da internet ne bude prostor bezakonja“, poručuje Kajan.
Na ozbiljnost problema upozorava i Vijeće za štampu i online medije u BiH. Izvršna direktorica Vijeća Dženana Burek navodi da je tokom mapiranja u 2025. godini evidentirano 488 informativnih portala, dok svega oko 40 posto ispunjava osnovne kriterije transparentnosti.
Prema njenim riječima:
„Iskustva iz ranijih izbornih ciklusa pokazuju da se upravo u tim periodima povećava broj portala koji se koriste za širenje neprovjerenih informacija, političkih diskreditacija i manipulativnih narativa, često bez ikakve mogućnosti utvrđivanja odgovornosti za objavljeni sadržaj. Takva praksa direktno ugrožava pravo građana na tačno i vjerodostojno informiranje i ozbiljno narušava povjerenje u medije i demokratski proces u cjelini.“
Vijeće podsjeća da sloboda izražavanja podrazumijeva i profesionalnu odgovornost te da Kodeks za štampane i online medije BiH jasno propisuje obavezu transparentnosti i objavljivanja impresuma. Također, apeluje na jačanje medijske pismenosti građana kako bi mogli prepoznati nepouzdane izvore informacija.
„Borba protiv dezinformacija, posebno u izbornim ciklusima, zahtijeva zajednički napor medijske zajednice, institucija i javnosti“, zaključuje Burek.
