Prva godišnjica katastrofalnih poplava u BiH, a koje su najteže pogodile Jablanicu, navršila se u subotu, 4. listopada, a društvenim mrežama proširio se zanimljiv osvrt širokobriješkog poduzetnika Vice Sliškovića.

Osvrt Vice Sliškovića prenosimo u cijelosti:

“Navršila se godina dana od strašne nesreće u Jablanici u kojoj je život izgubilo 19 osoba. Nesreća koja je pogodila stanovništvo Jablanice pogodila je i cijelu bh. ekonomiju – jer je mjesecima bila blokirana željeznička pruga iz Ploča, žila kucavica pomorskih isporuka.

Svi smo tada svjedočili nemoći države – kašnjenju pomoći, nedostatku potražnih pasa, netransparentnosti i ignoriranju ljudi i ekonomije. Ali, ta tragedija je pokazala i drugu stranu – koliko god se političari i radikalni populisti trudili produbljivati podjele, život na terenu pokazao je suprotnu sliku.

Cijela zapadna Hercegovina se pokrenula: gotovo svako selo imalo je punktove za prikupljanje pomoći.

U Širokom Brijegu, gdje živim, ljudi su se sami organizirali – po mjesnim zajednicama, župama i tvrtkama. Svećenici su s oltara pozivali na solidarnost. Poduzetnici su formirali konvoje kamiona prema Jablanici, donirali opremu, materijale i sredstva.

Moje selo skupljalo je pomoć ispred škole, danima. Odaziv je bio toliki da je Crveni križ Široki Brijeg na kraju morao stopirati akciju – skladišta su se prepunila. I nismo stali, djelujemo i dalje.

Hercegovci u Jablanici grade kuće, doniraju materijal i vozila. A moja tvrtka postala je glavni sponzor Pomozi.ba programa obuke i certificiranja potražnih pasa – kako se tužni manjak adekvatnih potražnih pasa koji smo tada vidjeli nikada više ne bi ponovio.

Prije nesreće zaposlio sam u Grudama jednu visokoobrazovanu djevojku iz Jablanice, doktoricu veterine. Brzo se uklopila, zavoljela radno okruženje i kolege – jer naš mentalitet i vrijednosti nisu različiti, već gotovo identični.

Danas u Širokom Brijegu rade desetine ljudi iz Jablanice – cijenjeni su, prihvaćeni i doprinose ekonomiji koja je u zadnjih 12 godina narasla više od 50% po zaposlenosti.

U Jablanici žive ljudi. U Širokom Brijegu žive ljudi.

Omladina i u jednom i u drugom gradu zdravo je odgojena. Oni nisu stvoreni da mrze, niti žele živjeti u podjelama. Potrebno je samo više stvarnog kontakta – kroz posao, sport, kulturu i zajednička druženja.

Jer kada se ljudi sretnu i pogledaju jedni druge bez predrasuda – padaju sve priče o razlikama. Ostaje samo ljudskost, solidarnost i prijateljstvo. A na tom temelju možemo graditi BiH.

(Jabuka.tv)