Gradonačelnik Mostara dr. Mario Kordić u razgovoru za Dnevni avaz govori o legalnosti izgradnje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta, gradnji Mevlane, obnovi porušenih objekata i drugim temama.

Dnevni avaz: Kako komentirate to što se legalnost izgradnje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta ponovo našla u žiži javnosti?

Prvo moram reći kako mi je žao da se ova tema već neko vrijeme stavlja u fokus kada je Mostar u pitanju. Očito se radi o interesu pojedinaca koji žele sijati razdor na temama za koje procjenjuju da su ljudima emotivno važne. Meni je važno da javnost razumije kako se zgrada HNK Mostar ponovno našla u žiži javnosti zato što određeni pojedinci i interesno-politički krugovi u Mostaru umjetno kreiraju problem gradnje zgrade HNK kako bi posredstvom tog „problema“ ostvarili neke svoje političke, nacionalističke, financijske i druge ciljeve i interese koje ne mogu ostvariti ako Grada Mostar normalno funkcionira i ako proces izgradnje međunacionalnog povjerenja i suradnje, u prvom redu između Bošnjaka i Hrvata, daje pozitivne rezultate. U četiri godine prethodnog mandata, suradnjom hrvatskih i bošnjačkih političkih predstavnika, Mostar je od „grada slučaja“ počeo postajati „gradom primjerom“ izgradnje međunacionalnog povjerenja i obostrano korisne suradnje. Nije to samo mišljenje gradonačelnika već svih dobronamjernih i odgovornih ljudi u BiH, ali i unutar međunarodne zajednice, kao i njezinog prvog čovjeka Christian Schmidta koji je to kazao u svom prošlotjednom izvješću u UN u New Yorku. Riješili smo mnoštvo višegodišnjih, čak i višedecenijskih problema, realizirali na desetke vrlo uspješnih projekata, od spajanja komunalnih poduzeća i uređenja grada do aktiviranja Zračne luke, itd. Nekima takvo stanje, očito, ne odgovara pa, između ostalog i problematiziranjem zgrade HNK, ponovno od Mostara preko tog, navodnog slučaja, žele napraviti „grad slučaj“. U tomu sigurno neće uspjeti jer sasvim sigurno naši sugrađani vide i osjećaju kakvu politiku osobno vodim već četiri godine i zasigurno osjećaju da je meni svaki dio Mostara jednako važan.

Dnevni avaz: Ako se zgrada radi na osnovu valjane dokumentacije, zbog čega je onda Klub bošnjačkih vijećnika u Gradskom vijeću Mostara zatražio neovisnu reviziju cjelokupne dokumentacije u vezi izgradnje tog objekta, a prethodno su to zatražile i nevladine organizacije poput “Mostarskog kruga”?

Žao mi je da se klub Bošnjaka u Gradskom vijeću okrenuo populizmu i politikanstvu umjesto povjerenju u institucije Bosne i Hercegovine. Vrlo detaljno i argumentirano obrazloženje ovoga „problema“, prije nekoliko dana, na 12 stranica, upućeno je od strane HNK Mostar na adresu OHR-a i medija, kao i na brojne adrese nositelja najviših izvršnih i zakonodavnih funkcija. Obrazloženje je odgovor HNK na „Mostarsko upozorenje“ upućeno od strane fantomskog „Mostarskog kruga“, privatne „udruge“ Safeta Oručevića. Na žalost, koliko znam, niti jedan mediji u Sarajevu nije objavio to obrazloženje. U odgovoru HNK, koji se lako može pronaći na internetu, između ostalog se navodi kako je, zbog sumnje u legalnost dokumentacije za gradnju HNK, pred Županijskim tužiteljstvom, od strane tadašnjeg predsjednika Gradskog vijeća Grada Mostara, bila podignuta kaznena prijava. Nakon što je provelo sve istražne radnje analize dokumentacije i saslušanja svjedoka, Tužiteljstvo je 30. 3.2023. godine donijelo Naredbu o neprovođenju istrage s detaljnim obrazloženjem o utvrđenim činjenicama i razlozima za donošenje navedene odluke te zbog izostanka pritužbe taj predmet proglasilo okončanim. Nakon toga, bez suglasnosti Gradskog vijeća Grada Mostara i na moje izričito protivljenje, Javni gradski pravobranitelj u ime Grada Mostara podnosi tužbu protiv HNK na Općinskom sudu u Mostaru. U sklopu tužbe, pravobranitelj traži mjeru osiguranja hitne obustave gradnje. Općinski sud, 11.9.2023. godine donosi Rješenje kojim ODBIJA mjeru. Pravobranitelj se žali, a Županijski sud, 18.10.2023. godine, ODBIJA žalbu i potvrđuje rješenje Općinskog suda. S jedne strane imamo zahtjev za „neovisnom“ revizijom, a s druge, presude tri pravosudna tijela i jedan sudski proces koji još uvijek traje.

Dnevni avaz: Za centralnu gradsku zonu u kojoj se gradu zgrada Kazališta, Klub Bošnjaka je također zatražio raspisivanje međunarodnog javnog poziva za izradu regulacionog plana. Kako to komentirate?

Donošenje regulacijskog plana, osobito u sredinama poput Mostara, iznimno je osjetljivo i zahtjevno, na samo stručno, nego i političko pitanje. Da nije tako, regulacijske planove donosila bi neka stručna vijeća, a ne Gradsko vijeće Grada Mostara. O političkoj težini regulacijskih planova svjedoči i činjenica kako je za njihovo donošenje u Gradskom vijeću potrebna ne obična, nego dvotrećinska većina. S napomenom da je dvotrećinska većina potrebna samo u Mostaru i niti u jednom drugom gradu u BiH. Što ponovo svjedoči o osjetljivosti i političkoj težini regulacijskih planova u Mostaru. Svjesni tih činjenica, mi smo i donijeli odluku o pokretanju izmjena Plana Centralne zone u drugoj polovici 2023. Detektirali smo problem, odredili smjer u kojem treba ići i počeli raditi na stvaranju društvenih i političkih uvjeta za donošenje toga plana, u prvom redu izgradnje političkog i nacionalnog povjerenja između Hrvata i Bošnjaka kroz realizaciju obostrano korisnih projekata u Gradu Mostaru. Kada se za to steknu neophodni uvjeti, Gradsko Vijeće će usvojiti izmjene i ovog regulacijskog plana, kao što je, u proteklom mandatu, usvojilo izmjene i 15 drugih planova. Ratnohuškačka retorika i stalno potenciranje određenih zapaljivih tema ne samo da ne grade ozračje povjerenja i suradnje, već ozbiljno narušavaju političku i sigurnosnu situaciju u Mostaru

Dnevni avaz: U toj centralnoj zoni i Islamska zajednica Mostar namjerava graditi Interkulturni centar Mevlana, a što im se, zapravo, osporava. Zbog čega?

Ne radi se o tomu da Islamska zajednica želi graditi Mevlanu u centralnoj zoni, radi se o tomu da žele graditi Mevlanu na gradskom zemljištu pored trenutne zgrade HNK. Naime, centralna zona je znatno šira od onoga kako se želi predstaviti. Mevlana se može izgraditi u centralnoj zoni, to nije sporno. Što više, osobno sam za Mevlanu predložio lokalitet u Centralnoj zoni, u samom centru Centralne zone, reklo bi se, samo 50 metara udaljen od HNK, ali izvan obuhvata Regulacijskog plana. Lokacija na kojoj IZ Mostar želi graditi Mevlanu, dio je obuhvata Regulacijskog plana koji je za taj dio grada donijele ondašnje Općinsko vijeće Općine Mostar. Tim planom, na toj lokaciji nije predviđena Mevlana, nego gradski trg. Pored toga, od osnivanja gruntovnice i katastra u Mostaru 1884. godine, IZ se, u gruntovnim i katastarskim knjigama, nigdje i nikad ne navodi, bilo kao vlasnik, ili posjednik predmetne čestice. U navedenim knjigama, također, nigdje i nikad se ne navodi naziv „Lakišića harem“ za predmetni lokalitet, niti za neku od njegovih katastarskih čestica. Dakle, mi nismo protiv izgradnje Mevlane, samo tvrdimo da u postojećim okolnostima Mevlana ne može dobiti suglasnost za gradnju na lokalitetu koji Regulacijskim planom nije predviđen za tu namjenu. Za dobivanje dozvole na lokaciji na kojoj IZ Mostar inzistira potrebno je donošenje novog Regulacijskog plana s „ucrtanom“ Mevlanom na toj lokaciji, a za donošenje tog novog plana nužna je dvotrećinska podrška u Gradskom vijeću.

Dnevni avaz: Nerijetko se u zadnje vrijeme u javnom prostoru govori o tome da su Bošnjaci u Mostaru marginalizirani. Kako odgovarate na to?

U Mostaru nitko ne može biti marginaliziran. Naime, pravilima je definirano da se niti jedan važan dokument ne može usvojiti bez predstavnika Hrvata, Bošnjaka i Srba. Osobno nisam nikada ulazio u brojanje krvnih zrnaca i nije mi ljudska ni politička agenda dijeliti ljude. Ipak, kada se pojavi ovakva teza od ljudi koji su svoj radni vijek proveli i opstali na podjelama, onda imam potrebu tomu se oštro suprotstaviti. Naravno argumentirano i s činjenicama. Istine radi, Mostar je doživio promjene i migracije stanovništva tijekom ratnih stradanja i kada usporedimo podatke iz predratnog vremena i danas moglo bi se zaključiti da su Hrvati marginalizirani. Naime, u istočnom dijelu Mostara prije rata živjelo je oko 11 tisuća Hrvata, dok ih danas nema niti 1000. S druge strane, u zapadnom dijelu Mostara živi i radi veliki broj Bošnjaka. Kada pogledamo vjerske objekte na razini Grada, imamo 5 puta više džamija, nego i katoličkih i pravoslavnih crkvi zajedno. Ako idemo i korak dalje u analizi, u institucijama kojima upravljaju Hrvati, poput SKB Mostar, Doma Zdravlja Mostar, itd., radi veliki broj Bošnjaka i Srba, dok u institucijama kojima upravljaju Bošnjaci teško da možete pronaći nekoga zaposlenika a da nije Bošnjak. Opet kažem, ne želim se time baviti, ali ovo su činjenice. HŠK Zrinjski je osam puta do sada bio prvak BiH, a niti jedan put Stari most nije bio „u bojama Zrinjskog“. Niti jedan Hrvat nema u najmu niti jedan „lokal“ u Starom gradu. Ekipa RTV Herceg Bosne, nedavno je, uz prijetnje fizičkim nasiljem protjerana sa Starog mosta. Kada je u pitanju kultura, HNK i Narodno pozorište iz proračuna Grada dobivaju identičan iznos novca. Kada se pogleda ukupan iznos na godišnjoj razini, Grad bošnjačkim ustanovama kulture izdvaja gotovo 650 tisuća KM više.
Jako se puno elemenata u cijeloj ovoj temi krivo predstavlja. Teško je izbjeći dojam kako su pojedinci, koji su vodili Grad ranije, radili sumnjive poslove, pa sada dizanjem tenzija i ratnohuškačkom retorikom žele skrenuti pozornost s preispitivanja njihovih radnji i odluka. Primjerice 10. 1.1997. godine Islamska zajednica Mostar je od Safeta Oručevića, kao predsjednika ratne Opštine Mostar, na korištenje i upravljanje dobila 205 katastarskih čestica, a ni jedna druga vjerska zajednica, nije dobila niti jednu česticu. Trideset i dvije nebošnjačke obitelji (Hrvati, Srbi i Albanci) prije rata su imale ugovor o zakupu prostora u Starom gradu. Niti jedan od tih ugovora nakon rata nije obnovljen.

Ne tvrdim da je pozicija Bošnjaka u Mostaru idealna, na primjer u razgovoru sa sugrađanima jedan od problema koji ističu je kako svaki Bajram klanjaju u sportskoj dvorani. To je nešto čime se svi zajedno u dijalogu moramo baviti kako bi se našlo rješenje za taj problem. Međutim govoriti o marginalizaciji, apsolutno je nekorektno. Osobito, kategorički odbijam bilo kakvu pomisao da se s moje strane, kao gradonačelnika, radi o bilo kakvom obliku diskriminacije Bošnjaka. Desetine realiziranih projekata, svi moji javni nastupi i mnoštvo odluka koje sam donosio svjedoče da sam cijelo vrijeme bio posvećen izgradnji međunacionalnog povjerenja i ravnomjernoj realizaciji projekata bitnih za sve narode i građane i sve dijelove Grada Mostara.

Dnevni avaz: Kako gledate na to da Mostar više od tri decenije nakon rata slovi i dalje jedan od najrazrušenijih gradova u BiH? Brojni objekti stoje neobnovljeni.

Mostar je tijekom dva nesretna ratna sukoba 1992. i 1993. doživio razaranja kao malo koji grad u Bosni i Hercegovini. Pored toga, Mostar u dva ciklusa nije imao izbora ni Gradskog vijeća i sve je to uz određena birokratska i zakonska ograničenja doprinijelo da središte grada ima još nekolicinu ratnih ožiljaka. Zadnjih pet godina to smo znatno popravili, ali ostaje činjenica da još puno toga treba uraditi kako bi središte grada bilo onakvo kakvo i Mostar i njegovi građani zaslužuju. I završetak gradnja zgrade HNK, u velikoj će mjeri doprinijeti da Mostar bude i ljepši, i kulturniji, i uređeniji. Jedva čekam dan kada ćemo na premijeru nove koprodukcijske predstave HNK i NP Mostar moći otići u novu zgradu HNK. Uzgred, do sada su realizirali pet zajedničkih predstava, što je još jedan pokazatelj da se sve naše specifičnosti ne moraju sukobljavati nego kreativno nadopunjavati.

Oni koji umjesto izgradnje međunacionalnog povjerenja i suradnje, izmišljaju probleme i prijete nekim novim ratovima, izravno ugrožavaju ne samo normalan život u gradu, nego i turizam, gospodarstvo, zračnu luku koju smo obnovili i povezali sa svijetom. itd. Ove godine obilježavamo i 20 godina od upisa Starog mosta na UNESCO-ov popis, tako da danas pričati o ratu i sukobima može samo zlonamjeran i čovjek koji ne želi dobro Mostaru, a ni njegovim građanima, bez obzira na naciju i vjeru. Uvjeren sam kako su normalni ljudi koji žele bolji i ugodniji život u uređenom gradu, u izrazitoj većini na svim stranama i u svakom dijelu Mostara.