Rijeka Sturba, jedna od prirodnih posebnosti livanjskog kraja, posljednjih godina sve je prepoznatljivija među ljubiteljima mirnijeg oblika boravka u prirodi.
Za razliku od adrenalinskih riječnih tura na drugim popularnim bh. odredištima, na Sturbi nema brzaka, buke ni žurbe. Plovi se polako, kroz zelenilo, uz zvuk vode i ptica.
Turistički potencijal ove livanjske rijeke među prvima su prepoznali bračni par Ante i Marija Perković, koji kroz agenciju Stur.ba Canoe & Birdwatching već sedam sezona organiziraju vožnje kanuom po Sturbi.
Kako ističu, već od prvih sezona primijetili su da se dio gostiju vraća, a danas imaju i stalne posjetitelje s vlastitim terminima na rijeci. S mnogima su ostali povezani, a neka poznanstva s vremenom su prerasla i u prijateljstva.
“Najbolja recenzija koju možete imati jesu gosti koji se vraćaju svake godine. Velika nam je stvar što se danas možemo javiti brojnim nekadašnjim gostima kada dođemo u Sarajevo, Banju Luku ili Mostar, ali i u Graz ili Prag. Na rastanku nam često kažu: ‘Ako ikada budete u našem gradu, obvezno se javite'”, govore Perkovići.
Posebno im je, dodaju, drago pratiti mlade obitelji koje se iz godine u godinu vraćaju na Sturbu. Među njima je i par iz Varaždina koji je prvi put došao na medeni mjesec, a kasnije se vraćao s djecom.
“Prekrasno je pratiti takve porodice i gledati kako se njihovi životi mijenjaju. Imamo osjećaj kao da zajedno s njima plovimo kroz život”, kažu Ante i Marija.
Da Sturba za pojedine posjetitelje nije samo jednokratan izlet, potvrđuju i gosti koji su se vratili na ovu livanjsku rijeku.
“Prošle godine ondje smo pronašli nešto što danas postaje rijetkost, a to je mir. To je mjesto gdje ponovno čuješ vlastite misli, mjesto gdje se vraćaš sebi”, kazala je Ivana Galić Šantić iz Mostara, koja se s porodicom ponovo vratila na Sturbu.
Dodaje kako cijeli doživljaj zaokružuju Marija i Ante, njihov odnos prema gostima, priče o rijeci i pticama te domaći sokovi, peciva i kolači.
“Kod njih se ne osjećaš kao gost, nego kao prijatelj koji je došao kući. To nije iskustvo koje se može prepričati, ono se mora doživjeti. Sturba je za nas mjesto kojem ćemo se sigurno ponovno vraćati”, poručila je Galić Šantić.
Na Sturbu se vratila i Jelena Radić Kustura iz Mostara, koju su ponovo privukli priroda, mirna rijeka i domaćini.
“Priroda je očaravajuća, rijeka mirna i netaknuta, a domaćini iznimno ljubazni. Sve poziva na ponavljanje avanture. Ja ću se sigurno opet vratiti”, kazala je Jelena.
Perkovići ističu kako njihova ponuda nije zamišljena kao masovni turizam. Svakom posjetitelju nastoje posvetiti vrijeme, razgovarati s njim i omogućiti mu da rijeku upozna bez žurbe.
“Ljudi najviše cijene gostoljubivost. Kod nas nema miješanja skupina i sa svima želimo razgovarati i upoznati se.
Možda na taj način financijski radimo štetu sebi, ali ovu priču od prvog dana nismo započeli samo zbog novca. Ne želimo masovni turizam, nego autentičnost i iskustvo”, ističu oni.
Nakon plovidbe goste dočekuju domaća hrana, kolači, kava i lagani piknik u prirodi, što je postalo prepoznatljiv dio njihove ponude.
Iza svake vožnje koja gostima izgleda lagano i opušteno stoji mnogo pripreme. Dan za Antu i Mariju često počinje već u sedam sati ujutro, odgovaranjem na upite, čišćenjem i pripremom kanua te pripremom hrane za goste.
“Između tura odgovaramo na poruke i rezervacije koje tijekom dana nismo stigli otvoriti. Trudimo se svima odgovoriti u razumnom roku, pa to često radimo između dvije vožnje. Navečer se ponovno priprema hrana i sve što je potrebno za novi dan”, opisuju Perkovići.
Iako bi njihova priča mogla rasti i širiti se, zasad je žele zadržati u okvirima malog obiteljskog posla, bez odustajanja od pristupa zbog kojeg im se gosti vraćaju.
Turističko korištenje Sturbe za njih je, kažu, neodvojivo od očuvanja rijeke i prirode koja je okružuje.
“Ako volite prirodu, lako ju je koristiti na održiv način. Priroda nam u Livnu mnogo toga daje i moramo joj vratiti barem istom mjerom, pa čak i više. Nadamo se da će Sturba ostati ovakva kakva je danas i da neće biti gradnje na rijeci i uz dijelove njezinih obala koji su do sada ostali netaknuti”, poručuju Ante i Marija Perković.
(Fena)
